Figure riječi nastaju promjenom osnovnog značenja pojedinih riječi.
- metafora - preneseno značenje gradi se prema sličnosti
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.
(Antun Branko Šimić, Opomena)
- metonimija - preneseno značenje gradi se na temelju stvarnih odnosa u vremenu i prostoru
Čitam Šenou. = čitam Šenoino djelo
- sinegdoha - uzima se dio umjesto cjeline, jednina umjesto množine i sl.
Ter od glave po žut cekin ište,
A od ognja po debela ovna
(Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića)
glava - čovjek
oganj - kuća
- alegorija - produžena metafora; preneseno značenje koje zahvaća cijelo djelo
Vedri se nebo. Sunce se rađa.
Plovi iz luke jedna lađa;
Jedna što dugo stajaše u doku,
Sva izbijena, s ranama na boku.
More, ko mati, vuče je na krilo.
Ljulja je, šapće:
Ništa nije bilo.
(Dobriša Cesarić, Na novu plovidbu)
- simbol - zamjenjivanje jedne riječi, pojave ili pojma njegovom alegorijskom oznakom; postoje univerzalni i individualni
Samo gordi jablan lisjem suhijem = individualni simbol za pjesnika
Šapće o životu mrakom gluhijem
Kao da je samac usred svemira.
(Antun Gustav Matoš, Jesenje veče)
- personifikacija - ljudske osobine daju se životinjama, biljkama, stvarima, prirodnim pojavama, apstraktnim pojavama itd.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile moju sliku.
(Josip Pupačić, Tri moja brata)
- epitet - dodaje se imenici kako bi se stvorio potpuniji dojam
Njen pognuti lik i prosijede njene kose
(Dragutin Tadijanović, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć)
- eufemizam - zamjenjivanje neke riječi blažim izrazom
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava. = umro sam
(Dobriša Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika)