Atribut

Atribut

• riječ koja se pridodaje imenskoj riječi da je po čemu odredi, da pobliže odredi njezino značenje
• uvrštava se samo uz imenicu jer mu jedino ona otvara mjesto u rečenici
• odgovara na pitanja Koji? Čiji? Kakav? Kolik?
• može biti pridjevski (sročni) i imenski (nesročni):
  • pridjevski (sročni) atribut
    • atribut izražen pridjevskom riječi koja je sročna s imenskom riječi uz koju stoji, što znači da se s njome slaže u rodu, broju i padežu
    • pridjevske riječi:
      • pridjev: Sviđa mi se prijateljev bicikl. (N jd. m. r.)
      • zamjenica: Volim svoj bicikl. (A jd. m. r.)
      • broj: Prvom biciklu silno sam se razveselio. (D jd. m. r.)
  • imenski (nesročni) atribut
    • atribut koji se s imenskom riječi ne slaže u rodu, broju i padežu ili samo u jednom od tih triju obilježja

• atributni skup: skup riječi u službi atributa
  Bila je to naša druga velika pobjeda.
• atributi se mogu uvrstiti uz različite rečenične dijelove:
  • uz subjekt: Moja prijateljica studira književnost.
  • uz objekt: Povjerila sam se najboljoj prijateljici.
  • uz imenski predikat: Ona je moja prijateljica.
  • uz priložnu oznaku: On živi u Novom Zagrebu.
  • uz apoziciju: Poznati književnik Miroslav Krleža najviše je djelovao u Zagrebu.