Apozicija

Apozicija

• po vrsti riječi jest imenica koja pobliže određuje imenicu kojoj je dodana te s kojom tvori značenjsku cjelinu
• mjesto u rečenici otvara joj imenica kojoj je dodana
• apozicija uz vlastito ime izriče što je tko (osoba) ili što (za neživo)
• nesamostalni član rečeničnoga ustrojstva
• od sročnog se atributa razlikuje po tome što u službi apozicije ne dolaze pridjevske riječi, nego imenice sročne s imenskim riječima na koje se odnose (rijeka Sava)
• od nesročnog atributa razlikuje se po tome što je sročna s imenicom na koju se odnosi, odnosno slaže se s njome u rodu, broju i padežu (grad Zagreb)

• apozicijski skup: skup riječi koji se sastoji od apozicije i njezinih atributa:

• apozicija se može uvrstiti uz različite rečenične dijelove:
  • uz subjekt: Student Raskoljnikov razvija svoju filozofiju.
  • uz imenski predikat: To je student Raskoljnikov.
  • uz objekt: Lihvarica se zamjerila studentu Raskoljnikovu.
  • uz priložnu oznaku: Radnja djela odvija se u gradu Petrogradu.
  • uz nesročni atribut: Plan je narušila krivnja studenta Raskoljnikova.