Pozorno pročitajte izvadak iz govora Ivana Kukuljevića Sakcinskoga u Hrvatskome saboru 1843. godine.
Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Talijani, malo Mađari i malo Slaveni, a ukupno, iskreno govoreći, nismo baš ništa! Mrtvi jezik rimski, a živi mađarski, njemački i talijanski, to su naši skrbnici, živi nam se groze, mrtvi nas drži za grlo, guši nas i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke; sada imamo još toliko sile da se suprotstavimo mrtvome, za malo nećemo moći nadvladati žive, ako se čvrsto ne stavimo na svoje noge, tj. ako svoj jezik ne utvrdimo u domovini i ne postavimo ga vladajućim.
Koju promjenu zagovara Ivan Kukuljević Sakcinski u navedenome govoru?