Zvuk je longitudinalni mehanički val koji nastajem titranjem izvora zvuka. To titranje može biti pravilno i zovemo ga
Titranje membrane zvučnika izaziva zgušnjenje i razrjeđenje čestica zraka ili nekog drugog sredstva pa se zvuk prostorom širi kao longitudinalni val. Jedna valna duljina ovakvog vala je udaljenost dva susjedna zgušnjenja ili razrjeđenja. Brzina širenja zvuka nekim sredstvom određuje se poznavajući valnu duljinu i period tog zvuka, a u brzina zvuka u zraku iznosi \(v_z \approx 343 m/s\). Brzina zvuka veća je u vodi nego u zraku, a najveća je u čvrstim tijelima.
Svaki zvuk karakterizira njegova frekvencija. Frekvencija određuje visinu tona. Ljudsko uho čuje samo određeni raspon frekvencija, a neka druga živa bića mogu čuti frekvencije izvan ljudskog praga čujnosti. Raspon frekvencija koje čovjek čuje je od 20 Hz do 20 kHz. Zvukovi frekvencije veće od 20 kHz zovu se
Jačinu zvuka (glasnoću) opisujemo veličinom koju zovemo intenzitet zvuka. Definiramo ga kao omjer snage izvora zvuka i površine koju probada zvučni val. Zvuk se prostorom širi radijalno (u svim smjerovima) pa su površine koje promatramo jednake površini sfere na udaljenosti \(r\) od izvora:
Osim intenzitetom, jačinu nekog zvučnog impulsa opisujemo veličinom koju zovemo
Intenzitet zvuka čiju razinu određujemo je \(I\) dok je veličina \(I_0 = 10^{-12} \mathrm{W/m^2}\) konstanta koju zovemo prag čujnosti. Mjerna jedinica za razinu jakosti zvuka je
U slučaju kada se izvor i/ili promatrač približava koristimo gornje predznake u navedenoj formuli, a u slučaju udaljavanja koristimo donje predznake.
Na slici je primjer mirnog promatrača s izvorom koji mu se približava. Brzina promatrača jednaka je nuli, a za približavanje izvora koristimo gornji predznak u nazivniku formule.
Zvučni se valovi mogu odbijati od neku prepreku ako je ona dovoljno daleko i ima svojstva takva da se zvuk od nje može odbijati. Takvo odbijanje zvučnog vala zovemo
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.