Da bi dva vala koja dolaze iz različitih izvora mogli međudjelovati njihovi izvori moraju biti
Svjetlost je transverzalni val. Međudjelovanje dva svjetlosna vala nazivamo
Udaljenost između pukotina označavamo slovom \(d\), a njihovu udaljenost od zastora slovom \(a\). Broj maksimuma ili minimuma koji promatramo označavamo slovom \(k\), a kut \(\alpha _k\) zatvara pripadna zraka svjetlosti s okomicom na zastor. Uvjet konstruktivne interferencije je da razlika u hodu bude jednaka
Ako promatramo uzorak koji dobijemo interferencijom svjetlosti na zastoru, vidjet ćemo da su maksimumi ili minimumi interferencije ekvidistantni, tj. jednako udaljeni. Ako želimo odrediti kolika je udaljenost svijetle pruge reda \(k\) od središnjeg nultog maksimuma, tada koristimo formulu:
Ukupan broj maksimuma koji će nastati na zastoru određuje se uvrštavanjem kuta \(\alpha = 90°\). To je granični uvjet za maksimum koji nećemo vidjeti pa vrijednost broja \(k\) koju dobijemo zaokružujemo na prvi manji cijeli broj. Ukupan broj maksimuma tada je jednak:
Uzorak je simetričan s obzirom na centralni maksimum pa imamo udvostručen broj maksimuma uvećan za jedan, središnji maksimum.
Uvjet destruktivne interferencije (nastanka minimuma) pri ogibu jednak je uvjetu za konstruktivnu interferenciju kada imamo interferenciju na dvije pukotine.
Vrijednost \(d\) u ovome slučaju predstavlja širinu pukotine na kojoj se svjetlost ogiba.
Optička rešetka je optički instrument čiji se efekt zasniva na pojavi ogiba i interferencije svjetlosti. Ona se sastoji od niza pukotina (zareza) \(N\) na nekoj duljini \(l\). Konstantu optičke rešetke \(d\) definiramo kao omjer tih dviju veličina i računamo po formuli:
Uvjet konstruktivne interferencije (svijetlih pruga, maksimuma) opisan je izrazom:
Osim navedenih pojava u kojima interferiraju zrake svjetlosti, do interferencija može doći i međudjelovanjem reflektirane i upadne zrake svjetlosti na tankim prozirnim filmovima debljine \(d\). Ako je indeks loma prozirnog tankog filma jednak \(n\), uvjet za minimume interferencije dan je izrazom:
Jedan od načina polarizacije svjetlosti je pomoću polarizatora.
Osim polarizatorima svjetlost možemo polarizirati i refleksijom. Pri upadu svjetlosti na granicu optičkih sredstava dio svjetlosti se lomi, a dio reflektira. Kada je kut između lomljene i reflektirane zrake pravi kut (\(\alpha + \beta = 90°\)) tada dolazi do potpune linearne polarizacije.
Upadni kut za koji dolazi do potpune polarizacije zovemo
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.