Nepromjenjive vrste riječi

Prilozi označavaju okolnosti vršenja glagolske radnje.

Prijedlozi su riječi kojima se izriču odnosi među imenicama i zamjenicama.

  • bez tebe, uz majku, na stolu, usprkos poteškoćama, pred njom, s njim, o Janu
  • razlika između prijedloga i priloga:
    • prilog odgovara na pitanje Kamo? Kada?
    • prilog se prilaže glagolu
      • Dolazim poslije.
    • prijedlog označuje odnos među imenicama (određuje padež imenici)
    • prijedlog se prilaže imenicama
      • Poslije kina idemo na piće.
  • prijedlog zbog upotrebljavamo kada izričemo uzrok
    • Nisam došao u školu zbog bolesti. (Zašto?)
  • prijedlog radi upotrebljavamo kada izričemo namjeru
    • Vježbam radi zdravlja. (S kojim ciljem?)
  • prijedlog kroz označava kretanje - ne upotrebljava se za izricanje sredstva ili vremenske odrednice
    • Popravit će se kroz vrijeme > Popravit će se tijekom vremena.
    • Djeca uče kroz zabavu. > Djeca uče zabavljajući se.
    • Kroz glazbu razvijamo svoju nutrinu. > Glazbom razvijamo svoju nutrinu.
  • prijedlog s ili sa: sa pišemo kada riječi započinje suglasnicima s, š, z, ž (sa školom), suglasničkim skupinama ks, ps, pš (sa Ksenijom), ispred zamjenice mnom (sa mnom) i kada je iza samo jedan glas (zamjena l sa o)

Veznici su riječi koje povezuju dvije riječi, skupine riječi ili rečenice.

  • konjunktori (veznici nezavisnosloženih rečenica):
    • sastavni: i, pa, te, ni, niti
    • rastavni: ili
    • suprotni: a, ali, nego, no, već
    • zaključni: zato, dakle
    • isključni: samo što, jedino što, tek što
  • subjunktori (veznici zavisnosloženih rečenica):
    • premda, iako, kao, da, dok, jer, kakav, kamo…
  • konektori (vezna sredstva na razini teksta)
    • međutim, s obzirom na to, na temelju toga, naime, s jedne strane, s druge strane…
    • važno je njima povezivati rečenice eseja i sažetka

Uzvici su riječima kojima se izražava:

  • osjećaj i raspoloženje (oh, jao, bljak, eh, joj, o)
  • zvukovi u prirodi (fiju, tres, buć, bum)
  • dozivanje i poticanje (hej, halo, oj)

Čestice su riječi koje same nemaju značenje, ali imaju svrhu oblikovanja ili preoblikovanja rečeničnog ustrojstva.

  • nesamostalne čestice:
    • upitne: li, zar
    • potvrdna: da
    • niječna: ne
    • poticajna: neka, hajde
    • pokazuje poredak: put(a) (jedanput, dva puta)
    • pojačajna: god (tkogod), i (I jučer si kasnila.)
    • upućivačke: evo, eto, eno
  • samostalne čestice (modifikatori) - čestice koje modificiraju cijelu rečenicu
    • nažalost, vjerojatno, uglavnom, srećom, nažalost, zaista, bez sumnje…
      • On je, nasreću, preživio.
  • važno je njima povezivati rečenice eseja i sažetka
Hrvatski
pripreme za maturu