Kondicionali

Što su kondicionali?

U engleskom jeziku, kondicionali se odnose na posebne kombinacije rečenica kojima se izriče rezultati potencijalnih situacija, odnosno uvjeta. Drugim riječima, jedna rečenica predstavlja situaciju ili uvjet koji mora biti ispunjen, to jest, istinit kako bi se realizirala druga situacija.

Za početak, sagledajmo primjer rečenice s uvjetom i rezultatom na hrvatskom:

Ako padne kiša, ponijet ću kišobran.

Uvjet: Ako padne kiša

Rezultat: ponijet ću kišobran.

Dakle, ovaj rezultat će biti realiziran (ponijet ću kišobran) samo ako je ispunjen uvjet (ako padne kiša).

U engleskom jeziku, uvjet se odnosi na dio rečenice koji nazivamo conditional clause ili if-clause. Razlog nazivu je jednostavan - svaki conditional clause započinje s veznikom if (ako).

Drugi dio rečenice u kojem je izrečen rezultat, naziva se main clause, odnosno, glavna rečenica. Naziva se glavnom rečenicom jer može stajati samostalno, neovisno o prethodnoj rečenici (npr. Ponijet ću kišobran.) U usporedbi s time, if-clause ne stoji samostalno već se veže uz glavnu rečenicu (npr. bilo bi neobično reći Ako padne kiša.).

Sada kada znamo osnovne elemente kondicionala, uočimo ih na konkretnom primjeru:

Kako dijelimo kondicionale?

Razlikujemo četiri glavna tipa kondicionala u engleskom jeziku:

1. zero conditional (nulti)
2. first conditional (prvi)
3. second conditional (drugi)
4. third conditional (treći)

Nulti se odnosi na činjenice i stvari koje su uvijek istina, a prvim izražavamo moguću budućnost. S obzirom da su prva dva kondicionala (nulti i prvi) po značenju najbliža stvarnosti, možemo ih staviti u jednu grupu.

Druga dva kondicionala (drugi i treći) odnose se na hipotetske i nestvarne situacije pa ćemo njih odvojiti u drugu grupu.

Za svaki kondicional postoje pravila koja nalažu kojim glagolskim vremenima se koristimo u svakoj rečenici (if-clause i main clause). U tablici možemo vidjeti obrazac tvorbe za svaku rečenicu, odnosno, u kojim glagolskim vremenima moramo koristiti glagole. U stupcu pored nalazi se objašnjenje značenja svake rečenice te na što se odnose (sadašnjost, prošlost, budućnost, stvarnost ili nestvarna situacija).

Prva grupa (stvarnost):

Nulti kondicional (Zero conditional)

Nultim kondicionalom izričemo situacije koje su uvijek istinite te koje se odnose na činjenice.

Prvi kondicional (First conditional)

Prvi kondicional koristimo kada razgovaramo o stvarnim situacijama za koje je moguće da se ostvare u budućnosti. To znači da nismo sigurno hoće li se to ostvariti (npr. u primjeru 1. hoćemo li sresti Jane) ali je to i dalje moguće.

Druga grupa (zamišljene situacije):

Drugi kondicional (Second conditional)

Drugim kondicionalom često izričemo vlastite želje te govorimo o onome što je vrlo malo vjerojatno da će se dogoditi i što nije trenutno istina (npr. u primjeru 1. nismo trenutno bogati). Dakle, rezultat je moguć u teoriji.

Treći kondicional (Third conditional)

Treći kondicional uglavnom koristimo kada se žalimo o trenucima i situacijama iz prošlosti koje više ne možemo promijeniti. Drugim riječima, ovaj kondicional se koristi isključivo za prošlost - nestvarne situacije (uvjeti i rezultati) koji se nisu dogodili (npr. u primjeru 3. nismo učili i nismo položili ispit). Dakle, niti uvjet niti rezultat više nisu mogući i ostvarivi.

Kako lakše upamtiti obrazac tvorbe za svaki kondicional?

Uočite da u drugoj grupi kondicionala glagolska vremena ne odgovaraju uobičajenim vremenskim okvirima. Na primjer, koristimo Past Simple da bi govorili o sadašnjosti, a ne o prošlosti:

If I were rich (now)

Da sam bogat (sada)

Kada u kondicionalima (if-clause) govorimo o mogućoj, hipotetskoj situaciji (prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti), dakle nečemu što nije istina u ovome trenutku, koristimo se glagolskim vremenom koje je za jedan korak udaljeno od vremena na koje mislimo:

Miješani kondicionali (Mixed conditionals)

Kod miješanih kondicionala kombiniraju se glagolske strukture iz dvije vrste kondicionala.

Najčešće kombinacije su:

• nestvarna prošlost (treći kondicional) + nestvarna sadašnjost (drugi kondicional)

If it hadn't snowed, we would be there by now.

Da nije pao snijeg, bili bismo tamo do sada.

• nestvarna sadašnjost (drugi kondicional) + nestvarna prošlost (treći kondicional)

If I were a more ambitious person, I would have become a lawyer.

Da sam bio ambcioznija osoba, postao bih odvjetnik.

Veznici koje možemo koristiti umjesto 'if'

Kod uvođenja conditional clausea/if-clausea osim veznika 'if' možemo koristiti i druge varijante, koje su:

Unless (osim ako)

'Unless' (osim ako) nosi isto značenje u rečenici kao i kada bismo upotrijebili veznike 'if ... not' (ako + negacija) ili 'only if' (samo ako).

Unless you study, you will fil the test.
Osim ako ćeš učiti, past ćeš ispit.
If you don't study, you will fail the test.
Ako nećeš učiti, past ćeš ispit.

She won't go to the party unless you go with her.
Ona neće ići na zabavu osim ako ćeš ti ići s njom.
She will go to the party only if you go with her.
Ona će ići na zabavu samo ako ćeš ti ići s njom.

Izostavljanje veznika 'if'

Kada se veznik 'if' izostavi u rečenici, pomoćni glagol (auxiliary verb) se premješta na početak if-clausea, ispred subjekta, odnosno dolazi do inverzije.
Izostavljanje veznika 'if' se može primijetiti u vrlo formalnim, službenim rečenicama.

Postoji tri različita značenja ovisno o tome koji pomoćni glagol se nalazi na početku rečenice:

Should

Should na početku rečenice nalaže da je uvjet malo vjerojatan.

Should you have any problems, please do not hesitate to contact us.
If you should have any problems, please do not hesitate to contact us.

Ako ćete imati ikakvih problema, ne ustručavajte se kontaktirati nas.

Osoba koja govori ovu rečenicu smatra da postoji vrlo mala vjerojatnost da će doći do ikakvih problema (uvjet/if-clause). Znači, postoji mala vjerojatnost da se ispuni uvjet zbog kojeg bi došlo do rezultata (kontaktiranja u slučaju problema).

Were

Were na početku rečenice također nalaže da je uvjet malo vjerojatan.

Were the school to close, many teachers would lose their jobs.
If the school were to close, many teachers would lose their jobs.

Da/Ako se škola zatvoriti, mnogi učitelji bi izgubili svoje poslove.

Had

Had na početku rečenice govori o uvjetu koji je nemoguć.

Had I known earlier that you loved John, I would have helped you about it sooner.
If I had known that you loved John, I would have helped you about it sooner.

Da sam prije znala da voliš Johna, ranije bih ti pomogla u vezi toga.