Atribut i apozicija

Atribut

  • riječ koja se pridodaje imenskoj riječi da je po čemu odredi, da pobliže odredi njezino značenje
  • uvrštava se samo uz imenicu jer mu jedino ona otvara mjesto u rečenici
  • odgovara na pitanja koji? čiji? kakav? kolik?
  • može biti pridjevski (sročni) i imenski (nesročni):
    • pridjevski (sročni) atribut
      • atribut izražen pridjevskom riječi koja je sročna s imenskom riječi uz koju stoji, što znači da se s njome slaže u rodu, broju i padežu
      • pridjevske riječi:
        • pridjev: Sviđa mi se prijateljev bicikl. (N. jd. m. r.)
        • zamjenica: Volim svoj bicikl. (A. jd. m. r.)
        • broj: Prvom biciklu silno sam se razveselio. (D. jd. m. r.)
    • imenski (nesročni) atribut
      • atribut koji se s imenskom riječi ne slaže u rodu, broju i padežu ili samo u jednom od tih triju obilježja
Flowers
  • atributni skup: skup riječi u službi atributa
    Bila je to naša druga velika pobjeda.
  • atributi se mogu uvrstiti uz različite rečenične dijelove:
    • uz subjekt: Moja prijateljica studira književnost.
    • uz objekt: Povjerila sam se najboljoj prijateljici.
    • uz imenski predikat: Ona je moja prijateljica.
    • uz priložnu oznaku: On živi u Novom Zagrebu.
    • uz apoziciju: Poznati književnik Miroslav Krleža najviše je djelovao u Zagrebu.

Apozicija

  • po vrsti riječi jest imenica koja pobliže određuje imenicu kojoj je dodana te s kojom tvori značenjsku cjelinu
  • mjesto u rečenici otvara joj imenica kojoj je dodana
  • apozicija uz vlastito ime izriče što je tko (osoba) ili što (za neživo)
  • nesamostalni član rečeničnoga ustrojstva
  • od sročnog se atributa razlikuje po tome što u službi apozicije ne dolaze pridjevske riječi, nego imenice sročne s imenskim riječima na koje se odnose (rijeka Sava)
  • od nesročnog atributa razlikuje se po tome što je sročna s imenicom na koju se odnosi, odnosno slaže se s njome u rodu, broju i padežu (grad Zagreb)
Flowers
  • apozicijski skup: skup riječi koji se sastoji od apozicije i njezinih atributa:
  • apozicija se može uvrstiti uz različite rečenične dijelove:
    • uz subjekt: Student Raskoljnikov razvija svoju filozofiju.
    • uz imenski predikat: To je student Raskoljnikov.
    • uz objekt: Lihvarica se zamjerila studentu Raskoljnikovu.
    • uz priložnu oznaku: Radnja djela odvija se u gradu Petrogradu.
    • uz nesročni atribut: Plan je narušila krivnja studenta Raskoljnikova.
Hrvatski
pripreme za maturu