(...) Isključenje izvanznanstvenih vrijednosti iz znanstvenog pogona praktično je nemoguće. Slično je i s objektivnošću: znanstvenika ne možemo lišiti njegove pristranosti, a da ga ujedno ne lišimo njegove ljudskosti. Isto tako ne možemo zabraniti ili uništiti njegova vrednovanja, a da ga ne uništimo kao čovjeka i kao znanstvenika. Naši motivi i naši čisto znanstveni ideali, poput ideala čiste potrage za istinom, najdublje su usidreni u izvanznanstvenim i djelomice religijskim vjerovanjima. Objektivni i vrijednosno neutralni znanstvenik nije idealan znanstvenik. Bez strasti ne ide, a pogotovo ne u čistoj znanosti. Riječ „istinoljublje" nije puka metafora. Dakle, objektivnost i nevrednovanje ne da su samo praktično nedostižni za pojedinačnog znanstvenika nego su objektivnost i nevrednovanje i sami vrijednosti. Pa kako je dakle lišenost vrijednosti i sama vrijednost, zahtjev za bezuvjetnim oslobađanjem od vrednovanja je paradoksalan. Ovaj prigovor nije baš jako važan, valja ipak primijetiti da paradoks nestaje sam od sebe ako zahtjev za nevrednovanjem zamijenimo zahtjevom da jedan od zadataka znanstvene kritike bude razotkrivanje miješanja vrijednosti i odvajanje čisto znanstvenih vrijednosnih pitanja o istinitosti, relevanciji, jednostavnosti i tako dalje od znanstvenih pitanja. Prema: Karl Popper, U potrazi za boljim svijetom
Označite DA ako su zadane tvrdnje točne, a NE ako nisu točne.
7.1. U tekstu se tvrdi da svaka znanost ima nešto izvanznanstveno.
7.2. Iz teksta slijedi da je objektivnost nedostižna.
7.3. Iz teksta slijedi da nijedan znanstvenik nije bez vrijednosti.
7.4. U tekstu se tvrdi da je glavni zadatak znanstvene kritike razotkrivanje miješanja vrijednosnih pitanja i znanstvenih pitanja.
ŠTO ČEKAŠ?
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan* pristup dijelu lekcija za svaki predmet.