Pozorno pročitajte tekst.
Prvo opsežnije znanje o živim bićima nalazimo kod Aristotela, koji je izučavao i opisao više od 500 životinja. On postavlja i prvu znanstvenu klasifikaciju, razvrstavši sve organizme prema stupnju izgradnje u „uzlazni red". Smatrao je da se svako živo biće sastoji od materije, koja čini da je „biće” i od nekoga nematerijalnog načela („duše”) koje upravlja svim pojavama života i čini da biće jest „živo”, a svaki organ postoji radi ispunjenja određene funkcije i njegov je razvoj u svim pojedinostima određen u skladu s konačnim ciljem. To se zove entelehija (od grčkih riječi en = unutra, telos = cilj, eho = imam). Taj smjer u biologiji nazivamo vitalizm (od latinske riječi vita = život), a životno načelo ili životna sila koja upravlja pojavama života zove se vis vitalis (lat. vis = sila, adv. vitalis = životni).
Aristotelovo teleološko učenje prihvatila je kršćanska religija i ono je vladalo u znanstvenim krugovima sve do 17. st., kad je znanost postavljena na empiriji, a napredak matematike, fizike i mehanike doveo prirodoslovce do suprotnog nazora, naime, da se živa bića načelno ni u čemu ne razlikuju od mrtvih, odnosno od strojeva.
Albert Bazala, Pregled povijesti znanosti
Označite DA ako je tvrdnja točna, a NE ako nije točna.
8.1. U tekstu se nalazi razdioba pojma „znanje o živim bićima”.
8.2. U tekstu se nalazi definicija pojma „entelehija”.