Zloupotreba procesnih prava može se definirati kao korištenje ovlaštenja propisanog procesnim zakonom radi postizanja cilja različitog od onog koji je zakonodavac imao na umu pri normiranju takvog prava. Procesna zloupotreba postoji ako se određeni zakonski propis koristi kako bi se postigao suprotan ili različit učinak od onog zbog kojeg je taj isti propis donesen. (...) Procesne aktivnosti koje su naizgled korektne i pokrivene pravom, u konkretnoj situaciji mogu postati očite kao zloupotreba procesnog prava. Zbog toga, sud mora voditi računa o elastičnosti sadržaja određenih procesnih prava ukoliko ne želi da u njegovoj sudnici forma nadmaši suštinu prava i da formalizam trijumfira nad sadržajem. U tom smjeru, prema našem mišljenju, sve što se može objektivno ocijeniti kao nesavjesno i abuzivno treba podvesti pod široko postavljenu koncepciju doktrine abusus iuris /zloupotrebe prava/. Ne postoji norma koja se ne može zloupotrijebiti.
Milka Rakočević, Bona fides u parničnom postupku, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu
Označite DA ako su zadane tvrdnje točne, a NE ako nisu točne.
6.1. Ako bismo tekstu pridodali sud: „Postoji nešto što se može objektivno ocijeniti kao nesavjesno i abuzivno i što ne treba podvesti pod široko postavljenu koncepciju doktrine abusus anduris.", on bi tekst učinio protuslovnim.
6.2. Ako bismo tekstu pridodali sud: „Premda se određeni zakonski propis ne koristi kako bi se postigao suprotan učinak od onoga zbog kojega je taj isti propis donesen, ipak može postojati procesna zloupotreba toga propisa.", on bi tekst učinio protuslovnim.
6.3. Ako bismo tekstu pridodali sud: „Svaka se norma može zloupotrijebiti.", on bi tekst učinio protuslovnim.
ŠTO ČEKAŠ?
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan* pristup dijelu lekcija za svaki predmet.