Moje dame i gospodo! Ne započinjemo predtvrdnjama, već jednim istraživanjem. Kao njegov objekt odabiremo neke fenomene, pojave koje su vrlo česte, vrlo poznate, ali su i vrlo slabo istražene, te nemaju neke veze s bolestima, jer se mogu zapaziti i kod svake zdrave osobe. To su takozvane omaške u govoru koje se čovjeku događaju kad želi izreći jednu riječ, pa umjesto nje kaže - neku drugu; ili, kad mu se to isto dogodi prilikom pisanja, što može ili ne mora sam zapaziti; ili, kad netko u tisku ili napisanom tekstu pročita nešto drugo, a ne ono što je trebalo pročitati, dakle - omaške u čitanju; isto tako, kad nešto čuje drugačije nego što mu se reklo, što su omaške u slušanju - naravno, ako nije u pitanju nikakav organski poremećaj njegovih slušnih sposobnosti. Drugi niz takvih pojava temelji se na zaboravljanju, no ne trajnom već tek privremenom, kao kad se netko, primjerice, ne može prisjetiti nekog imena koje inače dobro poznaje i redovito prepoznaje, ili kad zaboravi ostvariti neku nakanu pa je se tek kasnije prisjeti - dakle, kad nešto zaboravi tek na određeno vrijeme. U trećem se nizu ova okolnost odnosi tek na trenutačno, kao što je zametanje nečega - kad neki predmet negdje odložimo pa ga zatim ne možemo pronaći, ili kod isto takvog zagubljivanja stvari. Sigmund Freud: Predavanja
Označite DA ako su zadane tvrdnje točne, a NE ako nisu točne.
4.1. Pretpostavka na koju se Freud u tekstu oslanja jest: ‘Što god se može zapaziti u svake zdrave osobe, nema veze s bolestima.'
4.2. Kada bismo sud 'Postoje bolesti koje se temelje na privremenome zaboravljanju.' pridodali tekstu, tekst bi postao nezadovoljiv.
4.3. Kada bismo sud 'Nitko ne čuje drukčije nego što mu se reklo ako u njemu ne postoji organski poremećaj njegovih slušnih sposobnosti.' pridodali tekstu, tekst bi postao nezadovoljiv.
ŠTO ČEKAŠ?
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan* pristup dijelu lekcija za svaki predmet.