Pozorno pročitajte tekst.
Primjenjujući racionalistički pristup na poseban slučaj učenja jezika, Humboldt zaključuje da nitko nikoga ne može naučiti nijedan jezik, već samo stvoriti uvjete u kojima će se jezik u umu spontano razvijati svojim putem. Stoga je forma nekoga jezika, tj. shema njegove gramatike u velikoj mjeri već dana, iako pojedincu nije dostupna za upotrebu bez odgovarajućega iskustva koje pokreće procese stjecanja jezika u pojedincu. Baš kao i Leibniz, Humboldt ponavlja platonističko gledište prema kojemu je učenje u velikoj mjeri stvar Wiedererzeugunga, odnosno iznošenja na vidjelo onoga što je već prisutno u umu.
Humboldtov je pristup u oštroj opreci s empirističkim, danas dominantnim, pristupom prema kojemu je jezik slučajan konstrukt koji se uči „kondicioniranjem" (kako bi zastupali npr. Skiner i Quine) ili vježbom i eksplicitnim objašnjavanjem (kao što je tvrdio Wittgenstein) ili gradnjom elementarnih procedura „obrade podataka" (kao što uglavnom tvrde moderni lingvisti), no u svakome od tih slučajeva jezik je nešto što je u svojoj strukturi neovisno o bilo kakvim urođenim mentalnim moćima.
Noam Chomsky, Aspects of the Theory of Syntax
Označite DA ako su sljedeće tvrdnje točne, a NE ako nisu točne.
7.1. Autor teksta tvrdi da jezik nije nešto što je u svojoj strukturi neovisno o nekim urođenim mentalnim moćima.
7.2. Autor teksta tvrdi da se prema racionalističkome pristupu jezik u pojedincu može razvijati bez iskustva.
7.3. Autor teksta tvrdi da je prema racionalističkome pristupu učenje jezika iznošenje na vidjelo onoga što je već prisutno u umu.
7.4. Autor teksta tvrdi da postoji pristup prema kojemu
DA NE forma jezika nije ni u kojemu obliku dana prije iskustva.