Sastojci sreće su vrlo raznoliki i svaki od njih je sam po sebi poželjan, a ne samo kada se razmatra kao da uvećava neku ukupnost. Načelo korisnosti ne znači da bilo koju danu ugodu, poput glazbe primjerice, ili bilo koje dano odsustvo boli, kao zdravlje primjerice, treba promatrati kao sredstvo za nešto skupno što se naziva srećom te da ih zbog toga treba željeti. Njih se želi i oni su poželjni zbog i radi njih samih; uz to što su sredstva, oni su i dio svrhe. Vrlina, prema utilitarističkom učenju, nije prirodno i izvorno dio svrhe, ali to može postati; te je kod onih koji ljube nesebično to i postala, te je oni žele i cijene ne kao sredstvo za sreću, već kao dio svoje sreće. Prema: John S. Mill, Kojoj vrsti dokaza podliježe načelo korisnosti?
Pozorno pročitajte sljedeće zaključke i odredite njihovu valjanost.
Označite DA ako su zaključci valjani, a NE ako nisu valjani.
5.1. Ako je sve znanje u nama, onda učenje ne služi ničemu. Samo ako ništa ne znamo, učeći ćemo nešto spoznati. Nešto znamo, no nije sve znanje u nama. Dakle, učeći ništa nećemo spoznati.
5.2. Netko tko ima pravo na Dhrtaraštrino prijestolje, neće ga i naslijediti. Dakle, Dhrtaraštrino prijestolje naslijedit će netko tko na njega nema pravo.
5.3. Svaki je gorski spasilac neustrašiv i požrtvovan, a svaki je alpinist neustrašiv. Ivan je alpinist koji nije požrtvovan. Dakle, Ivan je neustrašiv, no nije gorski spasilac.
5.4. Svaki častan čovjek ponekad mijenja svoja uvjerenja. Neki prevaranti nikada ne mijenjaju svoja uvjerenja. Nijedan prevarant nije čovjek na kojega se netko može osloniti. Dakle, neki koji nikada ne mijenjaju svoja uvjerenja nisu ljudi na koje se netko može osloniti niti su časni ljudi.
ŠTO ČEKAŠ?
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan* pristup dijelu lekcija za svaki predmet.