Ep o Gilgamešu najstariji je zapisani ep. Pripada babilonsko-asirskoj književnosti i najcjelovitija inačica epa potječe iz 7. stoljeća, a najstarija inačica zapisana je oko 1900. godine prije Krista. Ep se sastoji od 12 pjevanja i govori o prijateljstvu kralja Gilgameša i čovjeka Enkidua. Oni se bore protiv zla, Gilgameš traga za travom besmrtnosti te kao u Bibliji postoji motiv zmije kao
simbol zla. Također, ep sadrži najbolje očuvan prikaz potopa.
Vede, Mahabharata, Ramajana i Pančantantra najstarija su djela indijske književnosti nastala oko 4. stoljeća prije Krista. Vede su knjige raznih književnih djela od kojih je najznačajnija zbirka himni upućenih bogovima. Mahabharata je ep o podjeli među plemenom Bharata. Ramajana je sanskrtski ep o životu kralja Rame i prihvaćen je kao sveta knjiga. Pančantantra sanskrtski je naziv za petoknjižje, a radi se o pet knjiga pripovjedaka i mudrih izreka.
Talmud je zbornik židovskih vjerskih spisa, zakona i komentara, a kanonski prihvaćen Talmud nastao je oko 500. godine.
Biblija je nastajala između 900. godine prije Krista i 100. godine, a između tih godina podijeljeno je i vrijeme koje obuhvaćaju Stari i Novi zavjet. Stari zavjet sastoji se od 46 knjige pisane hebrejskim i aramejskim jezikom. Knjige Starog zavjeta su: Petoknjižje, Povijesne knjige, Mudrosne knjige, Psalmi i Proroci. Temeljni tekstovi Starog zavjeta tekst je o stvaranju svijeta iz Knjige postanka, Knjiga izlaska (izlazak izraelskog naroda iz egipatskog ropstva) i, za hrvatsku književnost, Judita. Psalmi su biblijska zbirka od 150 pjesama. Pjesma nad pjesmama pripada Mudrosnim knjigama, a radi se o djelu sastavljenom od proslova i pet pjesama u kojoj Ljubav predstavlja Boga. Novi zavjet sastoji se od 27 knjiga: Evanđelja, Djela apostolska, Poslanice apostola i Apokalipsa (Otkrivenje).
Kur’an knjiga je Muhamedovih izreka skupljenih između 611. i 633. godine, a tekst je podijeljen na 114 poglavlja. Poglavlja sadržavaju religiozne, moralne i pravne poruke.