Subjektna, predikatna, objektna i atributna zavisnosložena rečenica

Zavisnosložene rečenice

Surečenice zavisnolosloženih rečenica čine jednu strukturnu i smislenu cjelinu, zbog čega su ovisne jedna o drugoj.

  • Glavna surečenica je samostalna, dok zavisna ovisi o glavnoj.
  • Zavisna surečenica uvrštava se u ustrojstvo glavne (osnovne) rečenice.
  • Zavisna surečenica uvrštava se u glavnu na mjesto nekoga njezinog rečeničnog člana (predikata, subjekta, objekta, priložne oznake ili atributa).
  • Veznici u zavisnosloženim rečenicama (subjunktori) sastavnice su zavisnih surečenica:
    • Učenici su se dogovorili gdje će ići na maturalac.
  • Moguća je pojava suodnosnih riječi (riječi, najčešće pokaznih zamjenica ili priloga, koje se pojavljuju ispred veznika uspostavljajući tako vezu između glavne i zavisne surečenice):
    • Godina je takva da ne može biti bolja.
    • Idi tamo kamo te srce vodi.
  • Tipovi zavisnosloženih rečenica jesu: predikatna, subjektna, objektna, atributna, priložna (mjesna, vremenska, načinska, uzročna, posljedična, namjerna, dopusna, pogodbena).

Predikatna rečenica

  • zavisnosložena rečenica u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj kao što se imenski dio predikata odnosi prema glagolskom dijelu.
    • U takvim rečenicama dolaze oblici pomoćnog glagola biti koji čine sponu ili kopulu između glavne i zavisne surečenice.
    • Vezna sredstva jesu odnosne zamjenice (koji, kakav, čiji, što) i veznik da:
      • Dan je da ne može biti bolji.
      • Ni zime nisu što su nekad bile.
    • Predikatna rečenica ne može se napraviti od glagolskog predikata.

Subjektna rečenica

  • zavisnosložena rečenica u kojoj se zavisna surečenica prema glavnoj odnosi onako kako se subjekt odnosi prema predikatu
    • zavisna rečenica odgovara na pitanje za subjekt (Tko? Što?)
    • u glavnoj surečenici nema subjekta
    • odnosna rečenica: zavisna se surečenica uvrštava pomoću odnosnih zamjenica ili zamjeničkih priloga u glavnu surečenicu
      Uspješan je (onaj) koji planira na vrijeme.
      • surečenice se odvajaju zarezom samo u inverziji:
        Tko rano rani, dvije sreće grabi.
    • izrična rečenica: zavisna surečenica uvodi se u glavnu pasiviziranim oblicima glagola ili predikatnim izrazima koji označuju mišljenje, osjećanje, govorenje itd.
      • veznici: da, kako, gdje
        Govori se da je tvoja obitelj bogata.
        Misli se kako Hrvati malo čitaju.
    • zavisnoupitna: zavisna surečenica ima oblik pitanja ovisan o pasivnim glagolima i predikatnim izrazima koji označuju pitanje, govorenje, mišljenje, osjećanje itd.
      Pitanje je odakle početi.
      Poznato je tko ima probleme.

Objektna rečenica

  • zavisnosložena rečenica u kojoj se zavisna surečenica prema glavnoj odnosi onako kako se objekt odnosi prema predikatu
    • odnosna: zavisna surečenica uvodi se u glavnu na mjesto njezina objekta odnosnim zamjenicama
      • vezna sredstva: odnosne zamjenice
        Studirao je (ono) što voli.
    • izrična: zavisna surečenica uvodi se u glavnu na mjesto njezina objekta aktivnim glagolima govorenja, mišljenja, osjećanja i itd.
      • vezna sredstva: gdje, kako, da, neka
        Poručili su kako im je stalo.
        Rekla mu je
        da je sretna.
    • zavisnoupitna: zavisna surečenica ima oblik upitne rečenice ovisan o oblicima glagola koji označuje pitanje, govorenje, zahtijevanje, mišljenje itd.
      • vezna sredstva: tko, što, zašto, gdje, kamo, kada
        Pitaj ga gdje je bio.
        Znaš li
        koliko je sati?
        Ne znamo
        zašto se ljuti na nas.

Atributna rečenica

  • zavisnosložena rečenica u kojoj se zavisna surečenica uvrštava u glavnu na mjesto atributa.
    • odgovara na pitanja koja se postavljaju za atribut (Kakav? Koji? Čiji? Kolik?)
    • imenica (ili imenska riječ) otvara mjesto atributnoj rečenici
    • vezna sredstva: koji, čiji, kakav, kolik, gdje, kamo, kud, odakle, kad, da
    • atributna je rečenica zapravo prošireni atribut
      • zanimljiva knjiga > knjiga koja je zanimljiva
        Čitam knjigu koja je zanimljiva. (Kakvu knjigu čitam?)
  • potrebno je razlikovati atributnu od mjesne i vremenske rečenice:
    • atributna: Sjedili su na klupi gdje smo se prvi put poljubili. (Na kakvoj klupi?)
    • mjesna: Sjedili su ondje gdje smo se prvi put poljubili. (Gdje su sjedili?)
    • atributna: Bilo je trenutaka kada bi se nasmijala. (Kakvih je trenutaka bilo?)
    • vremenska: Vidjeli su ih kada su se prvi put poljubili. (Kada su ih vidjeli?)
PRIPREME ZA MATURU

Složi svoju kombinaciju i uštedi do

140 eura!

ŠTO ČEKAŠ?

Isprobaj potpuno besplatno!

Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.

*Besplatan pristup ne zahtijeva unos kartice.
Online pripreme za maturu i instrukcije za srednju školu. Dostupno 24/7.
© 2023, Gradivo.hr