Sintaksa (prvi razred)

Sintaksa - dio gramatike koji proučava odnose među riječima, spojevima riječi, surečenicama u složenoj rečenici te odnose među rečenicama u tekstu. Proučava rečenicu i pravila po kojima se riječi slažu u spojeve riječi (sintagme) i rečenice, a rečenice u tekst.

Sintaktičke su jedinice riječ, sintagma i rečenica.

RIJEČ - pas

SINTAGMA - moj pas

REČENICA - Moj pas voli šetnju.

Sintagma je sintaktička jedinica veća od riječi, a manja od rečenice (pročitati knjigu). Sastoji se od najmanje dviju gramatički povezanih punoznačnih riječi.

• punoznačne riječi – riječi koje imaju gramatičko obilježje (obilježje koje služi za uspostavljanje gramatičkih odnosa – mačku – akuzativ, jednina, ženski rod) i leksičko značenje (značenje koje upućuje na pojam izvan jezika – mačka je životinja, sisavac)
  • punoznačne riječi: imenice, glagoli, zamjenice, pridjevi, brojevi i prilozi
    • kupiti kuću, toplo more, brzo čitati, naučiti programirati, baka Ana
  • nepunoznačne riječi: prijedlozi, veznici, usklici, čestice
    • u kući, na moru, za tobom, bez nas, ne znam, i ti
• riječi koje čine sintagmu nazivamo sastavnicama
  • glavna sastavnica
    • nova škola
  • zavisna sastavnica – dopunjuju glavnu i pobliže određuju njezino značenje
    • nova škola (postavlja se pitanje kakva je škola – nova, stara, lijepa, moderna…)
  • prema službi zavisne sastavnice u odnosu na glavnu sintagme se dijele na:
    • odredbene (atributne)
    • dopunske (objektne)
    • okolnosne (priložne)

• Odredbena (atributna) sintagma
  • zavisna sastavnica pobliže određuje glavnu tako što se prema njoj ponaša kao njezin atribut ili njezina apozicija:
  • zavisna sastavnica kao atribut: najbolji fakultet (Kakav je to fakultet? – Najbolji), susjedov pas (Čiji je to pas? – Susjedov), život iz snova (Kakav je to život? – To je život iz snova), kolač od jabuka (Kakav je to kolač? – Od jabuka)
  • zavisna sastavnica kao apozicija: profesorica Ivana (saznajemo čime se bavi Ivana), grad Dugo Selo (saznajemo je li mjesto Dugo Selo grad ili selo), otok Hvar (saznajemo misli li se na Hvar kao otok ili grad)
• Dopunska (objektna) sintagma
  • zavisna sastavnica dopunjuje glavnu tako što se prema njoj ponaša kao njezin objekt
  • igrati nogomet (Igrati koga ili što?), riješiti se tereta (Riješiti se koga ili čega?); misliti o prijateljima (Misliti o kome ili čemu?)
• Okolnosna (priložna) sintagma
  • zavisna sastavnica označuje okolnosti vršenja glagolske radnje, odnosno ponaša se kao priložna oznaka glavnoj sastavnici
  • dobro pjevati (Kako pjevati? – odgovor je priložna oznaka načina)
  • pojaviti se na zabavi (Pojaviti se gdje? – odgovor je priložna oznaka mjesta)
  • vratiti se kasno (Vratiti se kada? – odgovor je priložna oznaka vremena)
  • pisati olovkom (Pisati čime? – odgovor je priložna oznaka sredstva)

• gramatičke veze među sastavnicama sintagme
  • • sročnost
    • upravljanje
    • pridruživanje

• SROČNOST
  • vrsta gramatičke veze u kojoj se glavna i zavisna sastavnica podudaraju unutar sintagme u rodu, broju i padežu
    • potpuna sročnost – potpuno podudaranje sastavnica sintagme u rodu, broju i padežu
      • dobar film (m. r. jd. N)
      • o šarenim haljinama (ž. r. mn. L)
      • malog djeteta (s. r. jd. G)

** kada bismo govorili o službi riječi u rečenici, tada bismo govorili o pridjevskom atributu

• rijeku Kupu (ž. r. jd. A)
• grad Zagreb (m. r. jd. N)

** kada bismo govorili o službi riječi u rečenici, tada bismo govorili o apoziciji

• djelomična sročnost – podudaranje sastavnica sintagme nije potpuno
  • država Portugal, grad Rijeka (neslaganje u rodu)
  • grad Vinkovci (neslaganje u broju)
  • grad Vodice (neslaganje u rodu i broju)

• UPRAVLJANJE
  • gramatički odnos u kojem glavna sastavnica „upravlja” zavisnom određujući joj padež
  • glavna sastavnica može biti:
    • glagol – kupila sam knjigu (kupila sam što? – knjigu), otpjevat ćemo pjesmu (otpjevat ćemo što? – pjesmu)
    • imenica – liga prvaka (liga čega? – prvaka), tvornica čokolade (tvornica čega? – čokolade)
    • pridjev – željan uspjeha (željan čega? – uspjeha), pun brige (pun čega? – brige)
    • prilog – malo truda (malo čega? – truda), mnogo ljubavi (mnogo čega? – ljubavi)
  • slabo upravljanje – veza između sastavnica je slaba, što znači da se može prepričati, odnosno izraziti na drugačiji način (šetati šumom > šetati kroz šumu)
  • jako upravljanje – veza između sastavnica je jaka, što znači da se ne može prepričati, odnosno izraziti na drugačiji način (pročitati knjigu, zaželjeti želju)

• PRIDRUŽIVANJE
  • gramatička veza među sastavnicama sintagme u kojoj je glavna sastavnica glagol, a zavisna prilog, glagolski prilog ili infinitiv
    • zavisna sastavnica može biti:
  • prilog: puno smo učili (koliko smo učili? – puno), lijepo pjeva (kako pjeva? – lijepo)
  • glagolski prilog: naučivši smo ponovio (kada sam ponovio? – nakon što sam naučio), pjevušeći plesati (kada plešem? – dok pjevušim)
  • infinitiv: naučio sam čitati (naučio sam što? – čitati), počeli su govoriti (počeli su što? – govoriti)

Gramatičko ustrojstvo rečenice

Gramatičko ustrojstvo rečenice čine:

1. samostalni članovi - mjesto im otvara predikat (određujemo ih postavljajući odgovarajuća pitanja uz predikat)
   1. predikat
   2. subjekt
   3. objekt
   4. priložna oznaka
2. nesamostalni članovi - dodaju se uvijek imenicama (dodatak su samostalnom članu, pa tako i imenskom predikatu: Katarina je najbolja dizajnerica)
   1. atribut
   2. apozicija

Predikat

• temelj rečeničnog ustrojstva
  • otvara mjesto samom sebi i ostalim rečeničnim dijelovima
• njime se izriče što subjekt radi, u kakvom je stanju ili što se sa subjektom zbiva
• po obliku predikata u pravilu znamo broj, lice i padež subjekta, a po glagolu koji stoji u predikatu znamo padež objekta
• gramatička obilježja: lice, broj, vrijeme/način, vid i (ne)prijelaznost
• glagolski predikat
  • izriče se jednim glagolskim oblikom
    • jednostavnim (Ana kuha kavu. Oni mi rekoše istinu. Pisahu do iznemoglosti.)
    • složenim (Ana je kuhala kavu. Oni su mi bili rekli istinu. Ako budemo učili, dobro ćemo napisati maturu.)
  • izriče se pomoću dvaju ili više glagolskih oblika:
    • Ona ga je pokušala razumjeti. Učio je čitati i pisati. Pokušavao je prestati pušiti.
• imenski predikat
  • čine ga spona ili kopula (oblik pomoćnog glagola biti) i predikatno ime (imenska riječ u nominativu)
    • Zagorka je novinarka.
    • Zagorka je bila novinarka.
    • Zagorka će biti novinarka.
  • osim imenice imenske su riječi:
    • pridjev (On je bio najbrži.)
    • zamjenica (Kuća je njihova.)
    • broj (Oni će biti prvi.)
    • prilog (Nikad nije kasno.)

** Kada glagol “biti” dolazi u značenju “boraviti” i “postojati”, tada ne zahtijeva dopunu imenskih riječi, što znači da nije riječ o imenskom predikatu, nego o glagolskom.

On je u mojim mislima. (On postoji u mojim mislima.)

Ivona je u Zagrebu. (Ivona boravi u Zagrebu.)

• neoglagoljene rečenice - rečenice u kojima nije izrečen glagolski dio predikata, no smisao je ipak jasan
  • Dobra večer! Kiša! Tišina!

Predikatni skup čine predikat, objekt i priložne oznake.

Glagolski predikatni proširak može imati oblik:

1. glagolskog priloga sadašnjeg: Prilazila nam je smiješeći se.
2. glagolskog priloga prošlog: Prošao je odmjerivši nas.

Imenski predikatni proširak najčešće ima oblik pridjeva (i to u neodređenom obliku) koji je sročan ili sa subjektom (Djevojka je sjedila nasmiješena.) ili s objektom (Vidjeli su ga tužna.)

Subjekt

• vršitelj radnje
• odgovara na pitanje u nominativu (Tko? Što?)
• najčešće je subjekt imenica (Učenica čita lektiru), a često i zamjenica (On me najbolje razumije)
• subjekt može biti i:
  • poimeničeni pridjev (Mladi u našem gradu žele više zabave.)
  • glagol u infinitivu (Griješiti je ljudski.)
  • broj (Dvije znaju više od jedne.)
  • prilog (Brzo je prilog.)
  • prijedlog (Ispred je prijedlog.)
  • veznik (No je veznik.)
  • uzvik (Joj je uzvik.)
  • čestica (Li je čestica.)
• gramatička obilježja subjekta: rod, broj i padež
• subjekt i predikat slažu se u licu, broju i rodu:

Učitelj je kasnio u školu.

• subjekt “učitelj” slaže se s predikatom “kasnio je” u licu (predikat i subjekt u trećem su licu), broju (predikat i subjekt u jednini su) te rodu (predikat i subjekt u muškome su rodu)
• slaganje subjekta i predikata u licu i broju očekivano je
• slaganje subjekta i predikata u rodu ne podrazumijeva se
  • rod možemo odrediti samo složenim glagolskim oblicima koji u sebi sadrže glagolski pridjev radni (čitala je, bude čitao, čitalo bi)
  • rod ne možemo odrediti prezentu (slika), futuru prvom (slikat će), aoristu (naslika), imperfektu (slikaše), imperativu (slikaj)
• sročnost višečlanog subjekta s predikatom:
  • subjekti muškog roda slažu se s predikatom istoga roda u množini (Otac i sin igrali su nogomet.)
  • subjekti ženskog roda slažu se s predikatom istoga roda u množini (Majka i kći igrale su tenis.)
  • subjekti srednjeg roda slažu se s predikatom muškog roda u množini (More i jezero još su hladni.)
  • subjekti različita roda slažu se s predikatom muškog roda u množini (Ivona i Vedran otišli su na more.)
  • subjekti istog roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini:
    • Očevi i sinovi okitili su kuću.
    • Majke i kćeri kitile su bor.
    • Mora i jezera zagrijala su se.
  • uz subjekte različita roda u množini predikat može biti:

1. onog roda koji mu je bliži:

• Presušile su rijeke, mora i oceani.
• Presušili su oceani, rijeke i mora.
• Presušila su mora, oceani i rijeke.

1. u množini muškoga roda:

• Presušili su rijeke, mora i oceani.

- subjekt može biti:

• izrečen:
  • Sara voli gledati filmove.
  • Ona gleda predstave.
• neizrečen: subjekt prepoznajemo samo iz glagolskih oblika i konteksta
  • Voljela je gledati filmove. (Tko? Ona.)
  • Želio je svirati klarinet. (Tko? On.)
  • Igramo nogomet. (Tko? Mi.)
• besubjektna rečenica: subjekt nije precizno određen, nepoznat je ili ga uopće nema
  • u službi predikata javljaju se bezlični glagolski oblici vezani uz prirodne pojave: Sniježilo je. Kišilo je. Puše.
  • u službi predikata javljaju se bezlični glagoli u 3. l. jd: Priča se o tome. Govorilo se o njima.

** Potrebno je razlikovati pasivne konstrukcije rečenica od obezličenja!

• aktiv: Maturante posebno upozoravaju na vrijeme. (Tko? Oni)
• pasiv: Maturanti se posebno upozoravaju na vrijeme. (Tko? Maturanti)
• obezličenje: Maturante se posebno upozorava na vrijeme. (Tko? Neodređeno)

Subjektni skup čine subjekt sa svojim dopunama (atributom i apozicijom).

Objekt

• predmet radnje
• u rečenici mu otvara mjesto glagol koji dolazi u službi predikata
• odgovara na padežna pitanja za genitiv, dativ, akuzativ, lokativ i instrumental (ne može doći u nominativu jer je samo subjekt u nominativu, a ne može biti ni vokativ jer on nije rečenični dio)
• objekt može biti imenica (Kupujem auto.) ili zamjenica (Volio sam ih.)
  • ako je objekt imenica, uz njega se može uvrstiti apozicija i atribut
    • Poštujte naše znakove! (atribut)
    • Sreo sam susjedu Veru. (apozicija)
  • može biti pridjev (Prilazim uspješnijem.) i broj (Pitat ću drugog.)
• gramatičko obilježja objekta je padež
• vrste objekta:
  • izravni (bliži, direktni)

1. akuzativ bez prijedloga

• mjesto mu otvaraju prijelazni glagoli te odgovara na pitanje Koga? Što?

Igrali su videoigre.

1. slavenski genitiv

• genitiv uz zanijekane glagole
• u zanijekanim rečenicama može se zamijeniti akuzativom, a da se pritom značenje ne mijenja

Nije imao kruha (kruh).

Nije vidio puta (put).

1. dijelni genitiv

• besprijedložni objekt uz prijelazne glagole
• označuje dio cjeline, dok imenica u akuzativu označava cjelinu (zamjenom genitiva akuzativom, značenje se mijenja)

Prišao joj je. (dativ)

Nema bolesti u gradu. (genitiv)

Majka kimnu glavom. (instrumental)

Razmišljao je o njoj. (lokativ)

Brinemo se za tebe. (akuzativ)

Zakasnila je s odgovorom. (instrumental)

Priložna oznaka

• rečenični dio kojim se izriče okolnost vršenja radnje
• otvara joj mjesto predikat
• način izricanja:
  • prilogom: Ona lijepo pjeva.
  • imenskom riječju u kosom padežu: Ona pjeva poput slavuja.
• priložna oznaka mjesta (Gdje? Kamo? Kuda? Odakle? Dokle?)
  • Idem u grad.
  • Ovdje nema mjesta.
• priložna oznaka vremena (Kada? Otkad? Dokad?)
  • Danas je najteže mladima.
  • Svaku večer odlazi s prijateljima.
• priložna oznaka načina (Kako?)
  • Glasno smo se nasmijali.
  • Govorio je kroz nos.
• priložna oznaka uzroka (Zbog čega? Zašto? Što je razlog?)
  • Bili su umorni od rada.
  • Nije htio razgovarati zbog nje.
• priložna oznaka namjere (Radi čega? S kojom namjerom?)
  • Vježba radi zdravlja.
• priložna oznaka količine (Koliko? Koliko puta?)
  • Premalo su se trudili.
• priložna oznaka posljedice (S kojom posljedicom?)
  • Nasmijali smo se do suza.
• priložna oznaka pogodbe (Pod kojim uvjetom?)
  • Bez planiranja nema uspjeha.
• priložna oznaka sredstva (Čime?)
  • Putovao je u školu vlakom.
• priložna oznaka društva (S kim? S čim?)
  • Osjećam kao da razgovaram sa zidom.
  • Putujem s prijateljem.
• priložna oznaka dopuštanja (Unatoč čemu?)
  • Nastavili su igrati unatoč lošem vremenu.
• priložna oznaka izuzimanja (Osim koga? Osim čega? Izuzimajući što?)
  • Svi smo se zabavljali osim njih.

• Atribut
• riječ koja se pridodaje imenskoj riječi da je po čemu odredi, da pobliže odredi njezino značenje
• uvrštava se samo uz imenicu jer mu jedino ona otvara mjesto u rečenici
• odgovara na pitanja koji? čiji? kakav? kolik?
• može biti pridjevski (sročni) i imenski (nesročni)
• pridjevski (sročni) atribut
• atribut izražen pridjevskom riječi koja je sročna s imenskom riječi uz koju stoji, što znači da se s njome slaže u rodu, broju i padežu
• pridjevske riječi:
• pridjev: Sviđa mi se prijateljev bicikl. (N. jd. m. r.)
• zamjenica: Volim svoj bicikl. (A. jd. m. r.)
• broj: Prvom biciklu silno sam se razveselio. (D. jd. m. r.)
• imenski (nesročni) atribut
• atribut koji se s imenskom riječi ne slaže u rodu, broju i padežu ili samo u jednom od tih triju obilježja
• nesročni atribut može biti:
• imenica bez prijedloga u bilo kojem kosom padežu:
  • Ponudila sam joj kuglicu sladoleda. (Kakva je to kuglica?)

A. jd. ž. r. G. jd. ž. r.

A. jd. m. r. I. jd. m. r.

• imenica s prijedlogom u bilo kojem kosom padežu
  • Doručkovali smo palačinke s čokoladom. (Kakve palačinke?)

A. mn. ž. r. I. jd. ž. r.

• Pouči me igrama na računalu. (Kakvim igrama?)

D. mn. ž. r. L. jd. m. r.

• prilog: Dobili smo mnogo jabuka. (Koliko smo jabuka dobili?)

• atributni skup: skup riječi u službi atributa
  • Bila je to naša druga velika pobjeda.

• atributi se mogu uvrstiti uz različite rečenične dijelove:
• uz subjekt: Moja prijateljica studira književnost.
• uz objekt: Povjerila sam se najboljoj prijateljici.
• uz imenski predikat: Ona je moja prijateljica.
• uz priložnu oznaku: On živi u Novom Zagrebu.
• uz apoziciju: Poznati književnik Miroslav Krleža najviše je djelovao u Zagrebu.

Apozicija

po vrsti riječi jest imenica koja pobliže određuje imenicu kojoj je dodana te s kojom tvori značenjsku cjelinu

mjesto u rečenici otvara joj imenica kojoj je dodana

apozicija uz vlastito ime izriče što je tko (osoba) ili što (za neživo)

nesamostalni član rečeničnoga ustrojstva

od sročnog se atributa razlikuje po tome što u službi apozicije ne dolaze pridjevske riječi, nego imenice sročne s imenskim riječima na koje se odnose (rijeka Sava)

od nesročnog atributa razlikuje se po tome što je sročna s imenicom na koju se odnosi, odnosno slaže se s njome u rodu, broju i padežu (grad Zagreb)

slaganje ne mora nužno biti potpuno:

u rodu: grad Koprivnica, rijeka Dunav, grad Dugo Selo

m. r. ž. r. ž. r. m. r. m. r. s. r.

- u broju: grad Vinkovci

jd. mn.

- u padežu: Izlazim na stanici Zagrepčanka.

L. N.

- u padežu i broju: Izlazim na stanici Svetice.

L. jd. N. mn.

- u rodu i padežu: Nastupili su u dvorani Vatroslav Lisinski.

L. ž. r. N. m. r.

- u rodu i broju: mjesto Vodice, selo Bošnjaci, grad Našice

m. r. jd. ž. r. mn. s. r. jd. m. r. mn. m. r. jd. ž. r. mn.

- u rodu, broju i padežu: Oduševljeni smo serijom Prijatelji.

I. jd. ž. r. N. mn. m. r.

- apozicijski skup: skup riječi koji se sastoji od apozicije i njezinih atributa

- apozicija se može uvrstiti uz različite rečenične dijelove:

- uz subjekt: Student Raskoljnikov razvija svoju filozofiju.

- uz imenski predikat: To je student Raskoljnikov.

- uz objekt: Lihvarica se zamjerila studentu Raskoljnikovu.

- uz priložnu oznaku: Radnja djela odvija se u gradu Petrogradu.

- uz nesročni atribut: Plan je narušila krivnja studenta Raskoljnikova.