Termin roman dolazi od latinskog romanice što znači pisano romanskim jezikom. Drugim riječima, u početku je označavao tekstove koji nisu bili pisani na latinskom. Neki teoretičari tvrde da je roman nastao na temelju helenističkih proznih tekstova, neki da je nastao na temelju viteškog i pikarskog romana, a neki pak da roman svoje temelje pronalazi u epovima. Općeprihvaćeno je da je roman kao književna vrsta tvorevina novog vijeka koja se pojavila u renesansi. Roman obilježava sloboda izražavanja, kompozicije, odabira teme, čak i uvođenje neknjiževne građe pa se tako ova književna vrsta razvijala u mnogim pravcima.
Roman možemo odrediti tematski: društveni, porodični, psihološki, povijesni, pustolovni, ljubavni, viteški, kriminalistički… Ili pak po tonu: sentimentalni, humoristički, satirički, didaktički. Prema čimbenicima integracije elemenata (prema onome što je u romanu najznačajnije) romane dijelimo na romane zbivanja, romane lika i romane prostora. Roman zbivanja usmjeren je na radnju koja se u njemu razvija, roman lika u središte stavlja lika, njegova djelovanja, stanja i razmišljanja, a roman prostora naglašava prostor kao glavni čimbenik razvoja radnje. Jedna od klasifikacija romana ona je prema razdobljima u kojima su pojedine vrste bile najviše zastupljene. Tako razlikujemo realistički i moderni roman. Realistički roman ima čvrstu strukturu, fabulu, psihološku karakterizaciju likova, najčešće kronološki tijek zbivanja i pouzdanog pripovjedača. Moderni roman namjerno odstupa od nekih ili svih komponenti realističkog romana.
Albert Camus (1913. – 1960.) francuski je književnik rodom iz Alžira. Smatrao je da je roman najpogodnija književna vrsta za izražavanje proturječnosti između čovjekove samoće i žudnje za srećom te bespomoćnosti pred sudbinom i smrću. Prvu fazu njegova stvaralaštva nazivamo ciklusom apsurda, a čine ga roman Stranac objavljen 1942., drame Nesporazum i Kaligula iz 1944. i 1945. godine te esej Mit o Sizifu iz 1942. godine. Ciklus se naziva ciklusom apsurda jer sva djela ukazuju na besciljnost i beskorisnost čovjekova života, ravnodušnost i licemjernost društva, koje, ako mu se čovjek prepusti, vodi pojedinca u zločin, ludilo i smrt.