Rečenica i predikat

Rečenica je glavna sintaktička jedinica kojom se izriče obavijest.

Rečenice imaju obavijesnu svrhu pa mogu biti:

• izjavne: Moj pas voli ići u šetnju.
• upitne: Voli li moj pas ići u šetnju?
• usklične: Idemo u šetnju!

Rečenica je komunikacijska (govorna) jedinica te se, kao takva, naziva iskazom.

Obavijesno ustrojstvo iskaza sastoji se od:

• teme (poznati dio)
• reme (nova obavijest)
  Kada Karlo ide u Beč?
  Karlo ide u Beč u nedjelju.
• s obzirom na prvi iskaz, u drugom iskazu možemo odrediti temu i remu.

Gramatičko ustrojstvo rečenice

Gramatičko ustrojstvo rečenice čine:

• samostalni članovi - mjesto im otvara predikat (određujemo ih postavljajući odgovarajuća pitanja uz predikat)
  • predikat
  • subjekt
  • objekt
  • priložna oznaka
• nesamostalni članovi - dodaju se uvijek imenicama (dodatak su samostalnom članu, pa tako i imenskom predikatu: Katarina je najbolja dizajnerica)
  • atribut
  • apozicija

• temelj rečeničnog ustrojstva
  • otvara mjesto samom sebi i ostalim rečeničnim dijelovima
• njime se izriče što subjekt radi, u kakvom je stanju ili što se sa subjektom zbiva
• po obliku predikata u pravilu znamo broj, lice i padež subjekta, a po glagolu koji stoji u predikatu znamo padež objekta
• gramatička obilježja: lice, broj, vrijeme/način, vid i (ne)prijelaznost
• glagolski predikat
  • izriče se jednim glagolskim oblikom
    • jednostavnim (Ana kuha kavu. Oni mi rekoše istinu. Pisahu do iznemoglosti.)
    • složenim (Ana je kuhala kavu. Oni su mi bili rekli istinu. Ako budemo učili, dobro ćemo napisati maturu.)
  • izriče se pomoću dvaju ili više glagolskih oblika:
    • Ona ga je pokušala razumjeti. Učio je čitati i pisati. Pokušavao je prestati pušiti.
• imenski predikat
  • čine ga spona ili kopula (oblik pomoćnog glagola biti) i predikatno ime (imenska riječ u nominativu)
    • Zagorka je novinarka.
    • Zagorka je bila novinarka.
    • Zagorka će biti novinarka.
  • osim imenice imenske su riječi:
    • pridjev (On je bio najbrži.)
    • zamjenica (Kuća je njihova.)
    • broj (Oni će biti prvi.)
    • prilog (Nikad nije kasno.)

Kada glagol “biti” dolazi u značenju “boraviti” i “postojati”, tada ne zahtijeva dopunu imenskih riječi, što znači da nije riječ o imenskom predikatu, nego o glagolskom.
On je u mojim mislima. (On postoji u mojim mislima.)
Ivona je u Zagrebu. (Ivona boravi u Zagrebu.)

• neoglagoljene rečenice - rečenice u kojima nije izrečen glagolski dio predikata, no smisao je ipak jasan
  • Dobra večer! Kiša! Tišina!

Predikatni skup čine predikat, objekt i priložne oznake:

Glagolski predikatni proširak može imati oblik:

• glagolskog priloga sadašnjeg: Prilazila nam je smiješeći se.
• glagolskog priloga prošlog: Prošao je odmjerivši nas.

Imenski predikatni proširak najčešće ima oblik pridjeva (i to u neodređenom obliku) koji je sročan ili sa subjektom (Djevojka je sjedila nasmiješena.) ili s objektom (Vidjeli su ga tužna.)