Hrvati na današnje hrvatske prostore dolaze u 7. stoljeću. Do 9. stoljeća pokrštavaju se i time prihvaćaju latinski jezik kao službeni i latinicu kao službeno pismo. Naravno, pismeni su uglavnom crkveni službenici pa na narod u cijelosti to nije imalo prevelik utjecaj.
862. godine u Carigrad dolaze poslanici moravskog kneza Rastislava koji želi da Konstantin-Ćiril i njegov brat Metod u Moravskoj ustanove crkvene organizacije koje će se koristiti slavenskim jezikom i pismom kako bi se smanjio franački utjecaj. Nakon što su četrdeset mjeseci boravili u Moravskoj, Sveta braća odlaze u Rim kako bi papa posvetio njihove učenike (odobrio im službu). Na svom putu prolaze kroz Panoniju kojom vlada knez Kocelj. On također želi ojačati veze među Slavenima pa Braća i ovdje šire svoju djelatnost: prevode liturgijske knjige na slavenski jezik i šire pismenost na pismu posebno osmišljenom za zapisivanje slavenskog jezika – glagoljici. Slavenski jezik (iz današnje perspektive staroslavenski jezik) i glagoljica ne zamjenjuju latinski i latinicu, već oba jezika i oba pisma supostoje u uporabi (dvojezičnost i dvopismenost).
Postoje teorije prema kojima su ćirilicu osmislili Ćirilovi učenici tijekom misije u Moravskoj, ali one nisu dokazane. 893. godine u Bugarskoj je održan državno-crkveni sabor na kojem su slavenski jezik i ćirilica proglašeni službenim jezikom i službenim pismom. U sljedećim se generacijama knjige prepisuju s glagoljice na ćirilicu, ona se širi slavenskim prostorom, a tijekom 13. stoljeća na hrvatskim prostorima dolazi do miješanja elemenata glagoljice i ćirilice te nastaje poseban oblik zvan hrvatska ili zapadna ćirilica, odnosno bosančica. Njom se uglavnom pišu pravni i liturgijski tekstovi te ona postaje treće službeno pismo na hrvatskim prostorima (tropismenost).
U četrnaestom stoljeću tekstovi se počinju pisati nestandardiziranim hrvatskim jezikom (varijante, naravno, ovise o prostoru na kojem je tekst nastao) i ti se tekstovi zapisuju svima trima pismima (trojezičnost).
Do 15. stoljeća tekstovi i jezik hrvatskog prostora prolaze kroz mnoge promjene i pojavljuju se mnoge inačice zato što su se ovisno o području koristili različiti idiomi, a ovisno o vrsti teksta (liturgijski, pravni ili beletristika) koristila se različita količina staroslavenskog, odnosno elemenata staroslavenskog jezika. Što se dokument više odmicao od liturgijske tematike, imao je manje staroslavenskih obilježja, a više obilježja lokalnog govora. U 15. stoljeću u Rimu je stvorena ideja o zajedničkom slavenskom jeziku koji se temeljio na ukrajinskoj gramatici i leksiku. Da bi to izbjegli, stanovnici hrvatskih prostora prelaze na latinski, a time i na latinicu što jača njezin položaj u usporedbi s glagoljicom.
- Korisni termini
- Misal – knjiga molitvenih psalama i čitanja koja se koriste na misi.
- Brevijar – časoslov; službena crkvena knjiga koja se sastoji od molitvi i čitanja raspoređenih po danima u godini i satima u danu namijenjena svećenicima i redovnicima.
- Inkunabula – prvotisak; najstarije tiskane knjige, odnosno knjige tiskane između 1445. i 1500.
Spomenici, rukopisi i inkunabule
- O pismenima / Traktat Crnorisca Hrabra (kraj 9. st. / početak 10. st.)
- polemički spis koji govori o nastanku glagoljice
- staroslavenski jezik na glagoljici
- autor nepoznat - potpisao se kao Crnorizac Hrabar (crna riza > crna haljina - redovnik)
- Krčki natpis (11. st.)
- hrvatski jezik, glagoljica
- kamen, danas u kanoničkoj kući u Krku
- Ovo zida opat Maj i Radonja, Rugota, Dobroslav
- Plominski natpis (11. st.)
- hrvatski jezik, glagoljica
- kamen, crkva sv. Jurja u Plominu
- Valunska ploča (11. st.)
- starohrvatski i latinski jezik, glagoljica i latinica (isti tekst zapisan je prvo glagoljicom na hrvatskom jeziku, a potom latinicom na latinskom jeziku)
- kamen, nadgrobna ploča, Valun, otok Cres
- Kločev glagoljaš (11. st.)
- staroslavenski jezik, glagoljica
- kodeks, dio se čuva u Tridentu, dio u Innsbrucku
- Bašćanska ploča (1100.)
- starohrvatski jezik (hibrid hrvatskog tipa staroslavenskog i čakavskog), prijelazni oblik glagoljice
- kamen, crkva sv. Luciju u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, čuva se u HAZU
- Petar Dorčić upozorava na ploču 1851.
- kompozicija: kršćanska invokacija, zapis o darovanoj zemlji i svjedocima, kletvena formula (prijetnja onima koji bi osporili darovanje), zapis o izgradnji crkve
- tekst:
- Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja
- opat Držiha pisah ovo o ledini koju
- dade Zvonimir, kralj hrvatski u
- dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče
- mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li-
- ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o-
- toku. Da tko poreče, neka ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e-
- vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi,
- moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi-
- dah crkvu ovu sa svoje dev-
- etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl-
- adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi-
- kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.
- Jurandvorski ulomci
- glagoljica
- četiri kamena ulomka, crkva sv. Lucije u Jurandvoru, moguće nastavak Bašćanske ploče
- Senjska ploča (12. st.)
- glagoljica
- crkvena pregrada kao i Bašćanska ploča
- Povaljski prag (12. st.)
- staroslavenski jezik, ćirilica
- vapnenac, opatija sv. Ivana Krstitelja u Povljima na Braču
- Supetarski ulomak (12. st.)
- hrvatski jezik, glagoljica i ćirilica
- vapnenac, samostan u Svetom Petru u Šumi
- Bečki listići (12. st.)
- hrvatskostaroslavenski jezik, glagoljica
- liturgijska književnost, čuvaju se u Beču
- Najstariji spomenik hrvatske liturgijske književnosti
- Povaljska listina (12. st.)
- hrvatski jezik, hrvatska ćirilica
- posjedovna isprava, samostan sv. Ivana Krstitelja u Povljima na Braču, čuva se u župnom uredu u Pučišćima
- Vinodolski zakon (1288.)
- glagoljica
- najstariji hrvatski povijesno-pravni dokument na narodnome jeziku
- običajno pravo, kneževe ovlasti, položaj Crkve, ustroj općine, kazneno pravo
- Istarski razvod (nastao između 1275. i 1395.)
- hrvatski jezik, glagoljica
- uređuje granice između feudalnih gospodara i seoskih općina
- Misal kneza Novaka (14. st.)
- autor je krbavski knez Novak Disislavić
- glagoljica, čuva se u Beču
- sačuvana dva osmeračka distiha – najstariji zabilježeni stihovi u hrvatskoj književnosti
- Hrvojev misal (15. st.)
- napisao pisar Butko po narudžbi Hrvoja Vukčića Hrvatinića
- smatra se najljepšim misalom
- Poljički statut (1440.)
- hrvatski jezik, čakavsko-štokavski, poljičica (brzopisna ćirilica, hrvatska ćirilica)
- statut o neovisnosti uređivanja odnosa na razini kaznenog, građanskog i procesnog prava
- Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.)
- prva hrvatska tiskana knjiga
- hrvatska redakcija crkvenoslavenskog jezika, uglata glagoljica
- Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491.)
- Lekcionar Bernardina Splićanina (1495.)
- latinica, nastao prema glagoljičnom predlošku
*Šibenska molitva - najstariji hrvatski pjesnički tekst zapisan latinicom (jezik je narodni)