Od talijanskog izraza drama pastorale nastao je termin za pastirsku dramu, odnosno pastoralu. Pastorala je nastala u 16. st., a tematizira idiličan život u prirodi u kojem likovi slave ljubav, život, proljeće, prirodu i sl.
Početkom renesanse u hrvatskoj se književnosti pojavljuju pastirske drame (pastoralne ekloge) koje ne obrađuju crkvene teme, već svjetovne. Radnja je smještena u idealistične prostore u kojima likovi (pastiri) razgovaraju o ljubavi i ljepoti. Prvim takvim djelom u hrvatskoj književnosti smatra se drama Radmio i Ljubmir Džore Držića napisana krajem 15. stoljeća dvostruko rimovanim dvanaestercima.
Pastorala Ivana Gundulića Dubravka izvedena je 1628., a tiskana je tek 1837. godine. Pisana je osmercima i dvanaestercima, a podijeljena je u tri čina. U pastorali nema mnogo vremenskih i prostornih odrednica, ali radnja se odvija u proljeće, a idilični krajolik i Dubravka alegorija su za Dubrovnik, njegovu slobodu i vlast. Dubravka slavi idealizirani društveni poredak i idealnu državu u kojoj zajednica živi po zakonima te se u njoj sjedinjuju lijepo i dobro kao glavne vrline.