Prilozi označavaju okolnosti vršenja glagolske radnje.
Prijedlozi su riječi kojima se izriču odnosi među imenicama i zamjenicama.
- bez tebe, uz majku, na stolu, usprkos poteškoćama, pred njom, s njim, o Janu
- razlika između prijedloga i priloga:
- prilog odgovara na pitanje Kamo? Kada?
- prilog se prilaže glagolu
- prijedlog označuje odnos među imenicama (određuje padež imenici)
- prijedlog se prilaže imenicama
- Poslije kina idemo na piće.
- prijedlog zbog upotrebljavamo kada izričemo uzrok
- Nisam došao u školu zbog bolesti. (Zašto?)
- prijedlog radi upotrebljavamo kada izričemo namjeru
- Vježbam radi zdravlja. (S kojim ciljem?)
- prijedlog kroz označava kretanje - ne upotrebljava se za izricanje sredstva ili vremenske odrednice
- Popravit će se kroz vrijeme > Popravit će se tijekom vremena.
- Djeca uče kroz zabavu. > Djeca uče zabavljajući se.
- Kroz glazbu razvijamo svoju nutrinu. > Glazbom razvijamo svoju nutrinu.
- prijedlog s ili sa: sa pišemo kada riječi započinje suglasnicima s, š, z, ž (sa školom), suglasničkim skupinama ks, ps, pš (sa Ksenijom), ispred zamjenice mnom (sa mnom) i kada je iza samo jedan glas (zamjena l sa o)
Veznici su riječi koje povezuju dvije riječi, skupine riječi ili rečenice.
- konjunktori (veznici nezavisnosloženih rečenica):
- sastavni: i, pa, te, ni, niti
- rastavni: ili
- suprotni: a, ali, nego, no, već
- zaključni: zato, dakle
- isključni: samo što, jedino što, tek što
- subjunktori (veznici zavisnosloženih rečenica):
- premda, iako, kao, da, dok, jer, kakav, kamo…
- konektori (vezna sredstva na razini teksta)
- međutim, s obzirom na to, na temelju toga, naime, s jedne strane, s druge strane…
- važno je njima povezivati rečenice eseja i sažetka
Uzvici su riječima kojima se izražava:
- osjećaj i raspoloženje (oh, jao, bljak, eh, joj, o)
- zvukovi u prirodi (fiju, tres, buć, bum)
- dozivanje i poticanje (hej, halo, oj)
Čestice su riječi koje same nemaju značenje, ali imaju svrhu oblikovanja ili preoblikovanja rečeničnog ustrojstva.
- nesamostalne čestice:
- upitne: li, zar
- potvrdna: da
- niječna: ne
- poticajna: neka, hajde
- pokazuje poredak: put(a) (jedanput, dva puta)
- pojačajna: god (tkogod), i (I jučer si kasnila.)
- upućivačke: evo, eto, eno
- samostalne čestice (modifikatori) - čestice koje modificiraju cijelu rečenicu
- nažalost, vjerojatno, uglavnom, srećom, nažalost, zaista, bez sumnje…
- On je, nasreću, preživio.
- važno je njima povezivati rečenice eseja i sažetka
