Morfologija (prvi razred)

Promjenjiva vrsta riječi

Imenice su vrsta riječi kojima se imenuju bića, stvari i pojave.

• opće imenice - ime koje dijele sva bića, predmeti i pojave iste vrste (škola, rijeka, kazalište, kuća)
• vlastite imenice - ime kojim se imenuje određeno biće, predmet ili pojava (Vesna Parun, Istra, Zadar)
• zbirna imenica - ime za skup primjeraka istovrsnih bića ili predmeta koji označavaju cjelinu (grožđe, lišće, cvijeće)
  • rod se određuje tako što uz zbirnu imenicu dodajemo pokaznu zamjenicu:
    • ovo lišće (s. r.) - kao ovo dijete (s. r.)
    • ova djeca (ž. r.) - kao ova žena (ž. r.)
• gradivna imenica - ime za tvar ili materiju (mlijeko, drvo, brašno, sol)
• singularia tantum - imenice koje imaju samo oblik jednine
  • vlastita imena (Miroslav Krleža, Pula, Afrika)
  • zbirne imenice (kamenje, granje, momčad)
  • neke gradivne imenice (mlijeko, srebro, kisik)
  • neke apstraktne imenice (milost, vid)
• pluralia tantum - imenice koje imaju samo oblik množine
  • hlače, novine, vrata, Brijuni, Našice, Vinkovci
    • rod se određuje tako što se uz imenicu dodaje pokazna zamjenica u množini:
      • ta vrata (s. r.) - ta bića (s. r.)
      • te naočale (ž. r.) - te žene (ž. r.)
      • ti Vinkovci (m. r.) - ti Vinkovci (m. r.)

• Glagoli su promjenjiva vrsta riječi kojima se izriče radnja (govoriti, čitati, pisati), stanje (spavati, ležati, postojati) i zbivanja (kišiti, sijevati, klijati).
  • mijenjaju se po licima - sprezanje ili konjugacija
  • gramatičke kategorije:
    • lice
      • govorna: govorim, govorimo
      • sugovorna: govoriš, govorite
      • negovorna osoba: govori, govore
    • broj
      • jednina: govorim, govoriš, govori
      • množina: govorimo, govorite, govore
    • vrijeme
      • prošlost: govorio sam, bio sam govorio, govorah, izgovorih
      • sadašnjost: govorim
      • budućnost: govorit ću, budem govorio
    • način
      • indikativ - glagolski izrični način
        • Razgovarali smo.
      • imperativ - naredbeni način
        • Razgovaraj sa mnom!
      • kondicional - pogodbeni način
        • Razgovarao bih s tobom.
      • optativ - željni način; najčešće se izražava glagolskim pridjevom radnim, izrazima da bi, neka bi
        • Živjeli!, Hrvatski govorili!, Neka te sreća prati!, Proklet bio! Blagoslovljeni bili!
    • vid
      • svršenost - na pitanje “Može li se dugo raditi?” odgovor je niječan
        • izgovoriti, nacrtati, napisati, riješiti
      • nesvršenost - na pitanje “Može li se dugo raditi?” odgovor je potvrdan
        • govoriti, crtati, pisati, rješavati
      • dvovidni glagoli - glagoli koji mogu biti i svršeni i nesvršeni, ovisno o kontekstu
        • biti, vidjeti, čuti
        • glagoli vezani uz jelo (doručkovati, ručati, večerati)
        • glagoli strana podrijetla na -irati (telefonirati, intrigirati, parkirati)
        • pogrešno je dodavati prefikse: zaintrigirati, sparkirati se, zakomplicirati
  • po predmetu radnje glagoli mogu biti:
    • prijelazni glagoli - uz sebe imaju imenicu u akuzativu bez prijedloga kao predmet radnje (radi se o izravnom objektu)
      • Čitamo knjigu.
    • neprijelazni glagoli - uz sebe imaju imenicu u kosim padežima te u akuzativu s prijedlogom (radi se o neizravnom objektu ili priložnoj oznaci)
      • Razmišljam o njima.
    • povratni glagoli - uz sebe imaju povratnu zamjenicu se
      • Brine se za tebe!

• Jednostavne glagolske oblike čini samo jedna riječ:
  • infinitiv - neodređeni glagolski oblik koji prepoznajemo po nastavcima -ti i -ći
    • kuhati, peći
  • prezent - glagolsko vrijeme kojim se izriče sadašnje vrijeme
    • pjevam, pišem, volim, kupujem, sviram
  • aorist: prošlo vrijeme koje se tvori od svršenih glagola
    • -h, -, -, -smo, -ste, -še (ubrah, ubra, ubra, ubrasmo, ubraste, ubraše)
    • -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše (rekoh, reče, reče, rekosmo, rekoste, rekoše)
  • imperfekt - prošlo vrijeme koje se tvori od nesvršenih glagola
    • -ah, -aše, -aše, -asmo, -aste, ahu (pisah, pisaše, pisaše, pisasmo, pisaste, pisahu)
    • -jah, -jaše, -jaše, -jasmo, -jaste, -jahu (vođah, vođaše, vođaše, vođasmo, vođaste, vođahu)
    • -ijah, -ijaše, -ijaše, -ijasmo, -ijaste, -ijahu (pecijah, pecijaše, pecijaše, pecijasmo, pecijaste, pecijahu)
  • imperativ - zapovjedni način; glagolski oblik kojim se izriče zapovijed, opomena, zabrana, molba
    • ne ostvaruje se u prvom licu jednine
    • u trećem licu upotrebljava se čestica neka + glagol u prezentu (neka piše, neka pišu)
    • nastavci:
      • -, -mo, -te (pij, neka pije, pijmo, pijte, neka piju)
      • -i, -imo, -ite (moli, neka moli, molimo, molite, neka mole)
      • -ji, -jimo, -jite (miči, neka miče, mičimo, mičite, neka miču)
      • -aj, -ajmo, -ajte (pjevaj, neka pjeva, pjevajmo, pjevajte, neka pjevaju)
  • glagolski pridjev radni: na infinitivnu osnovu dodaju se nastavci:
    • -o, -la, -lo, -li, -le, -la (kupio, kupila, kupilo, kupili, kupile, kupila)
  • glagolski pridjev trpni: na infinitivnu osnovu dodaju se nastavci:
    • -n (otpjevan, otpjevana, otpjevano, otpjevani, otpjevane, otpjevana)
    • -en (rečen, rečena, rečeno, rečeni, rečene, rečeni)
    • -jen (rođen, rođena, rođeno, rođeni, rođene, rođena)
    • -t (oduzet, oduzeta, oduzeto, oduzeti, oduzete, oduzeta)
  • glagolski prilog sadašnji - njime se izriče radnja koja se odvija istovremeno kada i radnja glavne surečenice
    • tvori se od nesvršenih glagola tako da se glagol stavi u treće lice prezenta množine i doda mu se nastavak -ći:
      • gledajući, govoreći, pjevajući, budući, hoteći (htijući)
  • glagolski prilog prošli - njime se izriče radnja koja se odvija prije radnje glavne surečenice
    • tvori se od svršenih glagola tako da se infinitvnoj osnovi glagola doda nastavak -vši ili -avši:
      • pogledavši, izgovorivši, otpjevavši, bivši, htjevši (hotjevši)
• Složeni glagolski oblici sastoje se od dvije ili više riječi:
  • perfekt - glagolski oblik kojim se izriče prošlo vrijeme
    • tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
      • govorio sam, govorio si, govorio je, govorili smo, govorili ste, govorili su
  • pluskvamperfekt - pretprošlo vrijeme koji se izriče radnja koja se dogodila u prošlosti prije neke druge radnje
    • tvori se od perfekta ili imperfekta pomoćnoga glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
      • bila sam voljela, bila si voljela, bila je voljela, bile smo voljele, bile ste voljele, bile su voljele
      • bijah voljela, bijaše voljela, bijaše voljela, bijasmo voljele, bijaste voljele, bijahu voljele
        • Svi su bili došli kada se on pojavio.
  • futur prvi - glagolski oblik kojim se izriče buduće vrijeme
    • tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva
      • učit ću, učit ćeš, učit će, učit ćemo, učit ćete, učit će
  • futur drugi - glagolski oblik kojim se izriče predbuduće vrijeme; njime se izražava radnja koja se treba dogoditi prije neke druge radnje
    • tvori se od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
      • budem učio, budeš učio, bude učio, budemo učili, budete učili, budu učili
        • Ako budeš učio, položit ćeš ispit.
        • radnja zavisne surečenice (učenje) preduvjet je za ostvarenje radnje glavne surečenice (polaganje ispita)
  • kondicional prvi - pogodbeni način; glagolski oblik kojim se izriče pogodba, želja, namjera, mogućnost vršenja radnje
    • tvori se od aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
      • plesao bih, plesao bi, plesao bi, plesali bismo, plesali biste, plesali bi
        • Voljela bih ići na more.
  • kondicional drugi - glagolski oblik kojim se označuje uvjet (pogodba) u prošlosti
    • tvori se od kondicionala prvog pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
      • bila bih plesala, bila bi plesala, bila bi plesala, bile bismo plesale, bile biste plesale, bile bi plesale
        • Bio bih te nazvao da sam stigao na vrijeme.

Pridjevi su promjenjive riječi koje se dodaju imenicama da bi ih pobliže odredile. S imenicom uz koju stoje slažu se u rodu, broju i padežu.

N lijepa žena
G lijepe žene
D lijepoj ženi
A lijepu ženu
V lijepa ženo!
L lijepoj ženi
I lijepom ženom

Vrste pridjeva:

• opisni (Kakvo je što?) - lijep, visok, zgodan, naočit, ružan
• posvojni ili posesivni (Čije je što?) - Petrov, Anin, Jakovljev, majčin
• gradivni ili materijalni (Od čega je što?) - ciglen, drven, srebrn, plastičan
• određeni oblik - stoji uz nešto određeno, poznato; odgovara na pitanje Koji?
  • kao dio vlastitoga imena
    • Karlo Veliki, Novi Vinodolski
  • uz pokazne zamjenice
    • taj pametni znanstvenik, onaj zanimljivi film
      • Onaj slavni glumac Leonardo DiCaprio.
      • Vidio sam onoga poznatog pjevača Matiju Cveka!
      • Posudila sam ovaj vrhunski roman!
  • u terminima
    • pravokutni trokut, pravopisni priručnik
      • Razmišljali smo kupiti dvojezični rječnik.
      • Ubili smo smrdljivog martina.
      • Ne vidi razliku između tupog i šiljastog kuta.
  • kada je izveden sufiksima -ći, -ji, -nji, -šnji, -ski
    • sljedeći kupac, kravlji sir, jutarnji prijevoz, sutrašnji događaj, studentski posao
• neodređni oblik - stoji uz nešto neodređeno, nepoznato; odgovara na pitanje Kakav?
  • kao dio imenskoga predikata
    • DiCaprio je slavan glumac.
    • Ispit je bio težak.
    • Tjedan će biti zanimljiv.
  • u genitivu svojstva
    • osoba moralnog karaktera, učenik uzorna vladanja
      • Lucija je djevojka slaba zdravlja.
      • Barunica Castelli žena je sumnjiva morala.
      • Werther je mladić slomljena srca.
  • kada je izveden sufiksima -ov, -ev, -ljev, -in
    • Markov, lovčev, Kamovljev, Krležin
      • Filip Latinovicz glavni je lik Krležina romana Povratak Filipa Latinovicza.
      • Nalazimo se na Markovu trgu.
      • Razgovorali su o Antonijevu ocu.

• Stupnjevanje pridjeva
  • pri stupnjevanju (komparaciji) pridjeva uspoređuju se najmanje dvije imenice na temelju neke zajedničke osobine
  • prvi stupanj zove se pozitiv, drugi komparativ, a treći superlativ
  • tvorba komparativa:
    • četiri pridjeva imaju nepravilnu komparaciju
      • dobar - bolji
      • zao - gori
      • malen - manji
      • velik - veći
    • tri pridjeva tvore komparativ nastavkom -ši:
      • lak - lakši
      • mek - mekši
      • lijep - ljepši (u komparativu se uvijek krati ije koje je prisutno u pozitivu)
    • tri pridjeva imaju nastavak -i:
      • krnj-krnji
      • riđ-riđi
      • vruć-vrući
    • nastavak -ji:
      • dobiva većina jednosložnih pridjeva s dugosilaznim naglaskom (na granici morfema provodi se jotacija):
        • jak - jači (jak-ji)
        • drag - draži (drag-ji)
        • mlad - mlađi (mlad-ji)
        • suh - suši (suh-ji)
      • dobivaju neki dvosložni pridjevi koji završavaju na -ak, -ek, -ok, -eo (-el)
        • nizak - niži (niz-ji)
        • dalek - dalji (dal-ji)
        • žestok - žešći (žest-ji)
        • debeo - deblji (deb-ji)
    • nastavak -iji:
      • dobiva većina jednosložnih pridjeva s kratkosilaznim naglaskom
        • zdrav - zdraviji
        • nov - novijii
        • škrt - škrtiji
        • slab - slabiji
      • dobiva većina dvosložnih pridjeva:
        • zreo - zreliji
        • ružan - ružniji
        • smiješan - smješniji
        • marljiv - marljiviji
        • pitak - pitkiji
        • ljubak - ljupkiji
        • mrzak - mrskiji
      • svi trosložni i višesložni pridjevi:
        • razuman - razumniji
        • osjećajan - osjećajniji
        • zaigran - zaigraniji
        • odgovoran - odgovorniji
    • pridjevi s dvama komparativima:
      • čist - čišći i čistiji
      • dug - duži i dulji
  • tvorba superlativa
    • superlativ se tvori tako da komparativu dodamo prefiks naj-
      • najbolji, najljepši, najdraži, najdalji, najzdraviji, najmarljiviji, najrazumniji
    • ako komparativ započinje glasom j, pišu se oba j
      • najjači, najjednostavniji, najjužniji

Zamjenice su promjenjiva vrsta riječi. Zamjenjuju imenice (osobne, odnosne i upitne, neodređene), pridjeve (posvojne zamjenice) i druge zamjenice (povratne i povratno-posvojne), a mogu i upućivati na imenice (pokazne).

• Osobne zamjenice zamjenjuju imenice i pridjeve.
  • Majka i kći idu u kino.
    One idu u kino.
  • Filip mrzi školu.
    On mrzi školu.
  • Govorila sam Ivoni da će sve biti dobro.
    Govorila sam joj da će sve biti dobro.
    • naglašeni se oblik osobnih zamjenica upotrebljava:
      • kod isticanja (Obraćam se njemu, a ne tebi.)
      • suprotstavljanja (Ne treba ti novi mobitel, novi mobitel treba njoj.)
      • iza prijedloga (Razgovarao sam s njom.)
    • Kada upotrijebiti ju, a kada je?
      • Prednost se daje obliku je:
        • Vidio sam je večeras.
      • Oblik ju koristi se kada se uz zamjenicu je pojavljuje pomoćni glagol biti u 3. l. jd:
        • Volio ju je zadirkivati.
        • usporedi s: Volio sam je zadirkivati.
• Povratna zamjenica zamjenjuje sve osobne. Koristimo je kada se radnja vraća na subjekt. Nema oblik za nominativ i vokativ.
  • Vidim me u ogledalu.
    Vidim se u ogledalu.
  • Ti misliš samo na tebe.
    Ti misliš samo na sebe.
  • Mi razmišljamo samo o nama.
    Mi razmišljamo samo o sebi.
• Posvojne zamjenice zamjenjuju posvojne pridjeve, odnosno one označavaju kojem licu što pripada.
  • To je Ivanova jakna.
    To je njegova jakna.
  • Mislim da je ovo Anina i Ivina kuća.
    Mislim da je ovo njihova kuća.
• Povratno-posvojna zamjenica zamjenjuje sve posvojne. Koristimo je onda kada želimo reći da nešto pripada subjektu.
  • Volim moju kreativnost.
    Volim svoju kreativnost.
  • Ti ne cijeniš tvoje talente.
    Ti ne cijeniš svoje talente.
  • Vi ne mislite na vašu budućnost.
    Vi ne mislite na svoju budućnost.
• Pokazne zamjenice koristimo kada želimo reći da se nešto nalazi u blizini govorne, sugovorne ili negovorne osobe.
  • Sviđa mi se ova moja nova jakna.
  • Sviđaju mi se te tvoje tenisice.
  • Želim onakvu torbu kakvu ima Anita.
• Upitne i odnosne zamjenice imaju jednak oblik, ali različitu upotrebu.
  • upitne: njome postavljamo pitanja (Koji je tvoj omiljeni glazbenik?)
  • odnosne: povezuju glavnu i zavisnu surečenicu (Titanic je film koji uvijek želim gledati.)
    • razlika između zamjenice koji i kojega:
      • koji - odnosna zamjenica koju koristimo kada govorimo o neživom biću
        To je najbolji film koji sam ikada vidio.
      • kojega - odnosna zamjenica koju koristimo kada govorimo o živom biću
        To je glumac kojega sam sreo na ulici.
• Neodređene zamjenice koje zamjenjuju nešto neodređeno, nešto općenito ili nešto niječno.
  • neodređene: Uzmi kakvogod mlijeko. (nekakvo)
  • opće: Koji god fakultet upišeš, ja ću biti ponosan.
  • niječne: Ništa mi neće pokvariti ovaj dan.
    • neodređene zamjenice koje se sastoje od veznika ni i i (itko, išta, ikakav, nitko, ništa, nikakav) upotrebljavaju se s prijedlozima koji se umeću između veznika i i ni i odnosne zamjenice (ni za što, i za koga)
      • Ne poričem to ni pred kim.
      • Misliš li i na koga osim na sebe?
      • Ne bih vas mijenjala ni za što na svijetu.

Brojevi označavaju koliko čega ima (glavni brojevi) i koje je što po redu (redni brojevi).

• • glavni brojevi su djelomično promjenjive riječi (sklanjaju se brojevi jedan, dva, tri i četiri)
  • redni brojevi se sklanjaju kao određeni pridjevi

Nepromjenjiva vrsta riječi

Prilozi označavaju okolnosti vršenja glagolske radnje.

• mjesni odgovaraju na pitanja: Gdje? Kamo? Kuda? Odakle? Dokle?
  • ovdje, ondje, tamo, odande, dotle, tu
• vremenski odgovaraju na pitanja: Kada? Otkad? Dokad? Koliko dugo?
  • sada, tada, ljetos, večeras, jutros, neprestano, rijetko, jučer, danas
• načinski odgovaraju na pitanja: Kako? Na koji način?
  • ovako, polako, brzo, jedva, napamet
• količinski odgovaraju na pitanja: Koliko? Koliko puta?
  • premalo, previše dovoljno, jedanput, dvaput, ovoliko
• uzročni odgovaraju na pitanja: Zašto? Zbog čega?
  • zato, stoga, bezrazložno

Prijedlozi su riječi kojima se izriču odnosi među imenicama i zamjenicama.

• bez tebe, uz majku, na stolu, usprkos poteškoćama, pred njom, s njim, o Janu
• razlika između prijedloga i priloga:
  • prilog odgovara na pitanje Kamo? Kada?
  • prilog se prilaže glagolu
    • Dolazim poslije.
  • prijedlog označuje odnos među imenicama (određuje padež imenici)
  • prijedlog se prilaže imenicama
    • Poslije kina idemo na piće.

Veznici su riječi koje povezuju dvije riječi, skupine riječi ili rečenice.

• konjunktori (veznici nezavisnosloženih rečenica):
  • sastavni: i, pa, te, ni, niti
  • rastavni: ili
  • suprotni: a, ali, nego, no, već
  • zaključni: zato, dakle
  • isključni: samo što, jedino što, tek što
• subjunktori (veznici zavisnosloženih rečenica):
  • premda, iako, kao, da, dok, jer, kakav, kamo…
• konektori (vezna sredstva na razini teksta)
  • međutim, s obzirom na to, na temelju toga, naime, s jedne strane, s druge strane…
  • važno je njima povezivati rečenice eseja i sažetka

Uzvici su riječima kojima se izražava:

• osjećaj i raspoloženje (oh, jao, bljak, eh, joj, o)
• zvukovi u prirodi (fiju, tres, buć, bum)
• dozivanje i poticanje (hej, halo, oj)

Čestice su riječi koje same nemaju značenje, ali imaju svrha oblikovanja ili preoblikovanja rečeničnog ustrojstva.

• nesamostalne čestice:
  • upitne: li, zar
  • potvrdna: da
  • niječna: ne
  • poticajna: neka, hajde
  • pokazuje poredak: put(a) (jedanput, dva puta)
  • pojačajna: god (tkogod), i (I jučer si kasnila.)
  • upućivačke: evo, eto, eno
• samostalne čestice (modifikatori) - čestice koje modificiraju cijelu rečenicu
  • nažalost, vjerojatno, uglavnom, srećom, nažalost, zaista, bez sumnje…
    • On je, nasreću, preživio.
  • važno je njima povezivati rečenice eseja i sažetka