Moderna u hrvatskoj književnosti predstavlja razdoblje u kojem djela imaju obilježja impresionizma, simbolizma, realizma, naturalizma i neoromantizma. Početkom moderne smatra se 1892., godina objavljivanja novele Antuna Gustava Matoša Moć savjesti. Kraj moderne označava Matoševa smrt 1914. godine, što je ujedno i godina u kojoj je objavljena zbirka pjesama Hrvatska mlada lirika u kojoj su predstavljeni autori koji će obilježiti sljedeće razdoblje književnosti.
Antun Gustav Matoš (1873. – 1914.) piše impresionističko-simbolističku liriku, najčešće sonete, u kojoj su glavni simboli ljubav i smrt, a najpoznatije su mu pjesme Utjeha kose i Notturno. Njegove novele mogu se podijeliti u dvije skupine: impresionističke novele napisane prema kakvom istinitom događaju, kao što je to Kip domovine leta 188* te simbolističke poput novela Cvijet sa raskršća i Camao. Radnje tih novela imaju simbolično značenje i ukazuju na opreku između zbilje i idealnog svijeta, a glavni su likovi najčešće umjetnici i sanjari.
Janko Leskovar (1861. – 1949.) autor je novele Misao na vječnost objavljene 1891. godine. Ta se novela smatra pretečom moderne hrvatske novele jer je za razliku od realističke fabula u njoj reducirana i usmjerena na svijest lika.
Milutin Cihlar Nehajev (1880. – 1931.) autor je romana Bijeg. Roman se smatra najboljim romanom hrvatske moderne te tematizira život intelektualca koji dolazi u sukob sa sredinom i samim sobom i počini samoubojstvo. Također, za razliku od realističkog romana, sadržaj Bijega nije usmjeren na samu fabulu, već na razmišljanja i svijest lika te se kao češća pripovjedna tehnika koristi unutarnji monolog.
Ivan Kozarac (1885. – 1910.) autor je romana Đuka Begović objavljenog 1909. godine. I ovaj roman tematizira sukob pojedinca i sredine, konkretno slavonske sredine početka 20. stoljeća.
Vladimir Vidrić (1875. – 1909.) autor je zbirke Pjesme objavljene 1907. godine. Vidrićeva poezija tematizira samu poeziju i status pjesnika u društvu, a posebnu skupinu njegovih radova čine pjesme u kojima rekonstruira mitološke tradicije europskih naroda.
Vladimir Nazor (1876. – 1949.) autor je mnogih zbirki lirskih pjesama čija se tematika bavi pitanjima o povijesnoj sudbini naroda, slavenskim i antičkim mitovima, pitanjem utopije…
