Imenice

Imenice su vrsta riječi kojima se imenuju bića, stvari i pojave.

• opće imenice - ime koje dijele sva bića, predmeti i pojave iste vrste (škola, rijeka, kazalište, kuća)
• vlastite imenice - ime kojim se imenuje određeno biće, predmet ili pojava (Vesna Parun, Istra, Zadar)
• zbirna imenica - ime za skup primjeraka istovrsnih bića ili predmeta koji označavaju cjelinu (grožđe, lišće, cvijeće)
  • rod se određuje tako što uz zbirnu imenicu dodajemo pokaznu zamjenicu:
    • ovo lišće (s. r.) - kao ovo dijete (s. r.)
    • ova djeca (ž. r.) - kao ova žena (ž. r.)
• gradivna imenica - ime za tvar ili materiju (mlijeko, drvo, brašno, sol)
• singularia tantum - imenice koje imaju samo oblik jednine
  • vlastita imena (Miroslav Krleža, Pula, Afrika)
  • zbirne imenice (kamenje, granje, momčad)
  • neke gradivne imenice (mlijeko, srebro, kisik)
  • neke apstraktne imenice (milost, vid)
• pluralia tantum - imenice koje imaju samo oblik množine
  • hlače, novine, vrata, Brijuni, Našice, Vinkovci
    • rod se određuje tako što se uz imenicu dodaje pokazna zamjenica u množini:
      • ta vrata (s. r.) - ta bića (s. r.)
      • te naočale (ž. r.) - te žene (ž. r.)
      • ti Vinkovci (m. r.) - ti stolovi (m. r.)

Sklonidba imenica

• prema nastavku u genitivu jednine određuje se kojom tipu sklonidbe pripadaju imenice
• imenice se raspoređuju u tri skupine: prva ili a-sklonidba, druga ili e-sklonidba, treća ili i-sklonidba

a-sklonidba

• po njoj se mijenjaju imenice muškoga i srednjega roda s nastavcima:
  • -Ø (čovjek-Ø)
  • -o (djel-o)
  • -e (list-j-e)
• osobitosti:
  • kada označuje nešto živo, akuzativ je jednak genitivu:
    • Vidim profesora. (Koga ili što?)
    • Stojim pored profesora. (Koga ili čega?)
  • kada označuje nešto neživo, akuzativ je jednak nominativu
    • Vidim auto. (Koga ili što?)
    • To je moj auto. (Tko ili što?)
  • ako osnova završava na nepčanik, nastavak je u vokativu -u:
    • Andreju!, mužu!
  • ako osnova ne završava na nepčanik, nastavak je u vokativu -e:
    • Filipe!, sine!
  • ako osnova završava na nepčanik, nastavak je u instrumentalu -em:
    • mužem, Jurjem
  • ako osnova ne završava na nepčanik, nastavak je u instrumentalu -om:
    • prstom, kutom
    • ako se ispred završnog nepčanika nalazi e: ježom, crtežom
  • imenice dijete, tele, janje označavaju mlado biće te se sklanjaju tako da u nekim padežima dobivaju slog više (-et-), a jednako se tako sklanja i imenica jaje
    • dijete-djeteta-djetetu
    • tele-teleta-teletu
    • janje-janjeta-janjetu
    • jaje-jejeta-jejetu
  • uvijek se sklanjaju imena i prezimena osoba muškoga spola:
    • Ive Andrića, Vjenceslavom Novakom, Pavlu Pavličiću
• sklonidba stranih imena i posuđenica
  • imenice na -ist (realist, humanist, biciklist, avanturist) pripadaju prvoj ili a sklonidbi, a ne drugoj ili e-sklonidbi (realista, humanista, biciklista, avanturista), što znači da se sklanjaju kao imenice muškoga roda, a ne ženskog
    • On je profesionalni biciklist.
  • sklonidba stranih muških imena i prezimena

• sklonidba posuđenica muškoga roda s ništičnim nastavkom u nominativu jednine:
  N hobiØ
  G hobija
  D hobiju
• sklonidba posuđenica koje završavaju na -o
  N radio
  G radija
  D radiju

e-sklonidba

• po njoj se mijenjaju:
  • imenice ženskoga roda na -a: knjiga, ruka
  • imenice ženskoga roda na -a koje označuju osobu muškoga spola: sluga, kolega
  • ženska imena na -e: Kate, Mare
  • imenice odmila: striko, ujko
  • neka muška imena na -o i -e: Ante, Mile
• osobitosti u sklonidbi:
  • u dativu i lokativu imenica čija osnova završava na -k, -g, -h dolazi do sibilarizacije: knjizi, ruci, majci
    • neke imenice ne provode sibilarizaciju (baki, striki, Spomenki)
    • neke imenice imaju dvojni oblik (pripovijetki i pripovijetci, bitki i bitci)
  • u vokativu jednine:
    • najčešći nastavak -o (majko, Dunjo, varalico, Ivo)
    • nastavak -e dobivaju imenice na -ica (prijateljice, golubice, Perice)
    • oblik jednak nominativu (nastavak -a) imaju neke imenice koje imenuju rodbinske odnose (mama, teta), muška imena koja završavaju na -a (Nikola, Andrija) i imenice nastale preobrazbom pridjeva (Hrvatska, mlada)
  • u genitivu množine:
    • najčešći je nastavak -a: knjiga, kuća
      • neke imenice imaju nepostojano a: djevojaka, luđaka
    • nastavak -i često imaju imenice kod kojih se ne javlja nepostojani a: sekundi, bitangi
    • neke imenice imaju sva tri nastavka za genitiv: izložbi, izložba, izložaba; crkvi, crkva, crkava
    • nastavak -u imaju samo tri imenice: ruku, nogu, slugu
  • sklonidba ženskih imena i prezimena:
    • tip -ia: N Mia, G Mije, D Miji, A Miju, V Mija, L Miji, I Mijom
    • tip -ea: N Lea, G Lee, D Lei, A Leu, V Lea, L Lei, I Leom
    • ženska se prezimena ne dekliniraju:
      • Danas smo vidjeli glumicu Zrinku Cvitešić.
      • Ulogu barunice Castelli-Glembay Krleža je dodijelio svojoj supruzi Beli Krleža.
        • usporedi s: Danas smo vidjeli glumca Dušana Bučana.
          Divim se Miroslavu Krleži.
• sklonidba imenice mati:
  N mati
  G matere
  D materi
  A mater
  V mati
  L materi
  I materom

i-sklonidba

• prema njoj se mijenjaju imenice ženskoga roda s ništičnim nastavkom u nominativu jednine:
  • riječ-riječi, kost-kosti, milost-milosti
  • imenica kći
    • To je moja kći.
    • Ugledala sam svoju kćer.