Glasovne figure zasnovane su na glasovnim učincima koji dovode do snažnijeg emocionalnog doživljaja pridonoseći tako značenju pjesme. Dijelimo ih na figure ponavljanja glasova i figure ponavljanja riječi.
Figure ponavljanja glasova
- asonanca - stilska figura ponavlja istih samoglasnika radi postizanja određenog zvukovnog ugođaja
O, to je novi pogled na glas
a grlo proizvodi priče.
Strogo oko motri sve to
i klas strogoće nikne.
(Josip Sever, nenaslovljena pjesma)
- aliteracija - stilska figura ponavljanja istih suglasnika ili glasovnih skupina u stihovima radi postizanja određenog zvukovnog ugođaja
Brojim stope na bijelu snijegu. Smrt do smrti.
Smrt su stope moje.
Smrt do smrti. Smrt do smrti.
Smrt su stope moje.
Svaka
ide
svome
grobu.
(Jure Kaštelan, Tifusari)
- onomatopeja - stilska figura u kojoj se glasovima oponašaju zvukovi iz prirode, životinjsko glasanje, strojeva…
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči, -
To je jezik roda moga!
(Petar Preradović, Jezik roda moga)
Figure ponavljanja riječi
- anafora - ponavljanje jedne ili više riječi na početku nekoliko uzastopnih stihova
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
(Antun Gustav Matoš, Stara pjesma)
- epifora - ponavljanje jedne ili više riječi na kraju nekoliko uzastopnih stihova
zvuk je mjesto
ono mjesto
ono ljupko, skrito mjesto
kamo uvijek možeš zaći
(E. Rudan, Dies illa, dies irae)
- simploka - ujedinjenje anafore i epifore
mi zalud zidamo toranj do neba
mi zalud skidamo Boga sa neba
(I. Andrić, Jadni nemir)
- anadiploza - jedna ili više riječi s kraja jednog stiha ponavljaju se kao početne riječi sljedećeg stiha
Imao sam srce, djetinjasto srce,
Srce koje boli, boli tako jako!
(Antun Gustav Matoš, Živa smrt)