Figure misli zasnovane su na prenesenom značenju, a smisao se širi.
- antiteza - izražavanje suprotnosti u iskazu povezivanjem dviju riječi, sintagmi ili rečenica suprotnog značenja
Ljubim tako nježno pustinju i more;
Pak se u koroti smijem, a na slavlju plačem
I sladak okus ćutim u vinu najgorčem;
Činjenice često pak lažima držim,
Te, u nebo zureć, upadam u rupe.
(Charles Baudelaire, Glas)
- ironija - figura kojom se izriče suprotno od onoga što se misli
Majstore, ugasi svijeću, došla su ozbiljna vremena.
Radije noću broji zvijezde, uzdiši za mladošću.
Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.
Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan.
Bolje da nitko ne vidi tvoje oči pune čuđenja.
Takav je tvoj zanat: ništa ne smiješ prešutjeti.
Ne uzmogneš li izdržati i jedne noći opet uzmeš pero,
majstore, budi razuman, ne bavi se proročanstvima.
Pokušaj zapisati imena zvijezda.
Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući:
plaču kad im se smije i smiju se kad im plač
razara lice.
(Slavko Mihalić, Majstore, ugasi svijeću)
Cijela pjesma temelji se na ironiji: Pjesnicima se kroz pjesmu savjetuje da ne pišu pjesme, što znači da im se zapravo savjetuje da svoj diskurz temelje na ironiji - onako kako to čine klaunovi jer je to jedini način na koji se može preživjeti u ovakvim vremenima.
- paradoks - iskaz koji naizgled proturječi općem mišljenju pa takav iskaz iznenađuje i potiče na razmišljanje
Nijemo
bez glasa
u meni
mrtvac progovara.
(J. Kaštelan, Tifusari 4)
- oksimoron - sintaktičko povezivanje značenjski suprotnih pojmova zbog čega iznenađuje, šokira te izaziva tumačenje
O sve na svijetu, stvoreno iz ništa!
Lakoćo teška, zbiljska utvaro!
O ružna zbrko stvari divotnih!
O svijetli dime, perje olovno!
O hladna vatro, zdravlje bolesno!
(William Shakespeare, Romeo i Julija)
- usporedba (poredba) - povezivanje bića, predmeta, stvari i pojava na temelju određenog zajedničkog svojstva
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce kao viganj.
(Josip Pupačić, Tri moja brata)
- litota - oslabljivanje izraza s ciljem da se naglasi i pojača kakva ideja, misao, predodžba, emocija
Kad slušam kako neki ljudi nevelike pameti [ .. . ] hvale moje knjige, uhvati me istinski strah.
(Ivo Andrić, Znakovi pored puta)
*nevelike - u značenju male pameti - glupi ljudi
- hiperbola - figura kojom se naglašavaju ideje, emocije ili obavijesti pretjerivanjem. To pretjerivanje može se ostvariti preuveličavanjem ili umanjivanjem.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
(Josip Pupačić, Tri moja brata)
Lirski subjekt želi prenijeti svoje osjećaje. On preuveličava svoje misli kako bi dočarao osjećaj ispunjenosti i unutarnje snage koje je imao kada su njegova braća bila uz njega.
- gradacija - postupno pojačavanje ili ublažavanje kakve predodžbe, emocije, misli ili ideje nizanjem bliskih izraza
Vijest je letjela brže od ptice,
Brže od vjetra,
Brže od munje,
Gugutala je od sreće u eteru.
I stigla prekasno.
(G. Vitez, Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja)
- apostrofa - izravno obraćanje odsutnoj ili iščezloj osobi, životinji, biljci, nadnaravnoj pojavi, ideji, prirodnoj pojavi
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!
(Ivan Gundulić, Dubravka)
- sinestezija - izraz u kojemu pojmovi vezani uz jedno osjetilo sudjeluju u izricanju doživljaja ostvarenog drugim osjetilom
Što šapću tvoje oči
brzim pticama s dalekih obala?
(Vesna Parun, Zagrljaj)