Tragedija - ponavljanje (viši razredi)

Tragedija je dramska vrsta koja je u svojim začecima bila pisana isključivo u stihovima i imala isključivo mitološku tematiku. Starogrčka tragedija dijelila se na:

• prolog - uvodni prizor
• parod - ulazna pjesma kora
• epizodij - dijaloški dio između korskih pjesama
• stasim - pjesme kora koje su se izvodile tijekom epizodija
• eksod - izlazak kora, tj. rasplet i završetak djela

Tragedija s vremenom gubi kor i dobiva slobodniju strukturu te se njezina tematika širi na povijesne ili aktualne teme, no zadržava neke opće karakteristike:

• tragički junak: lik visokih moralnih načela zbog kojih dolazi u sukob s drugima, a upravo ga neodustajanje od ideala vodi do tragičnog završetka
• tragička krivnja: nosi je tragički junak, a rezultat je sukobljavanja ideala i okoline ili nenamjerna pogreška
  • Antigona je pokopala brata unatoč zabrani (sukob ideala i okoline)
  • Edip je ubio oca i počinio incest (nenamjerna pogreška zbog neznanja)
• tragični završetak: smrt junaka izazvana njegovim nepopuštanjem pred okolinom i zastupanjem svojih ideala; posljedica tragičkog sukoba i tragičke krivnje
• uzvišeni stil: svečani govor i korištenje biranih izraza

Aristotel je terminom katarza označio ulogu tragedije – ona bi u gledatelja trebala izazvati strah i sažaljenje te time pročistiti njihove osjećaje. Drugim riječima, ona je svojevrstan proces poučavanja gledatelja.

Osim toga, Aristotel u klasičnu dramu uvodi pravilo/načelo trojnog jedinstva, odnosno jedinstva mjesta, vremena i radnje. To znači da se radnja zbiva na jednom mjestu, cijela se treba odviti u jednome danu, tj. u 24 sata i drama ima samo jednu liniju radnje (nema paralelnih radnji ili digresija).