- veća sintaktička cjelina od stiha
- vrsta strofe određuje se prema broju stihova u njoj:
- dvostih (distih), trostih, četverostih (katren), šesterostih (sestina), sedmerostih (septima), osmerostih (oktava)
Elegijski distih
- strofa sastavljena od heksametra i pentametra
Začetog u utrobi svojoj ti si me nosila,
Dok vrijeme od devet mjeseci nije proteklo.
(Ivan Česmički, U smrt majke Barbare)
Alkejska strofa
- četverostih; sastoji se od: dva jedanaesterca, jednog deveterca i jednog deseterca
Ne pojmim pravca burnijem vjetrima:
Čas s jedne strane vali se valjaju,
Čas s druge, a mi u sredini
Plovimo na crnom brodu morem
(Alkej, Lađi)
Safička strofa
- četverostih; sastoji se od: triju jedanaesteraca i jednoga peterca
Bogovima sličan je, mislim, onaj
čovjek koji tebi nasuprot sjedi,
sluša glas tvoj ugodan. Ti si blizu,
govoriš slatko,
(Sapfa, Ljubavna strast)
- kod nas su najčešće strofe romanskog podrijetla (talijanski utjecaj) - uglavnom je riječ o jedanaestercima
Tercina
- strofa sastavljena od triju jedanaesteraca
- raspored je rime u prvoj strofi: aba, a u drugoj cdc
- na kraju veće cjeline (pjesme) dolazi jedan stih zbog završetka rimovanja
- tercina se proširila zahvaljujući Danteu Alighieriju koji je napisao Božanstvenu komediju u tercinama
- kod nas se udomaćila u razdoblju moderne
Kad svrši, sav se mračni predjel gane
od takve trešnje da me s ljuta straha,
kad ga se sjetim, pot oblijevat stane.
Iz zemlje suza dune bura plaha,
i rujna svjetlost bljesne kroz taj lom,
zaslijepivši mi čula s prvog maha,
te padoh kao čovjek svladan snom.
(Dante Alighieri, Božanstvena komedija)
Stanca
- strofa sastavljena od osam jedanaesteraca
Tu mu se djeva ukaza kao vila,
sve skri joj oklop osim lica mlada:
ovamo dođe, a poganka bila,
jer se i ona okrijepiti nada.
Smotri je, vidje da je lijepa, mila;
svidjela mu se, plam ga za njom svlada.
Tekar se rodi Amor, Bože sveti,
već pobjednik je i već moćan leti!
(Torquato Tasso, Oslobođeni Jeruzalem)
Sestina
- strofa sastavljena od šest stihova, uglavnom jedanaesteraca
- raspored rime je: ababacc
- javlja se u epskim djelima
- u hrvatskoj književnosti javlja se u duljim pjesmama ili kraćem spjevu
Al ovu strašnu bol već nisam čeko:
Krvnik mi reče: „Zgnječi svoje oči!”
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.
(Ivan Goran Kovačić, Moj grob)