Vrsta stiha određuje se prema broju slogova u stihu. Neke vrste se najprije u narodnoj poeziji pa ih u književnosti nazivamo tradicionalnim vrstama.
Šesterac
Jubavi, jubavi!
Vrag ti odni kosti,
Šta si mi skončala
cvit moje mladosti.
(Narodna pjesma)
Osmerac
Ive jaše kroz orašje.
Ive li je, sunce li je?
Konjik li je, vila li je?
Uzda li je, zvijezda li je?
Sedlo li je, srebro li je?
(Narodna pjesma)
- Ivan Gundulić proslavio je osmerac:
Eto život moj svjedoči
kakav svit je i što daje:
kad se smije, plač uzroči,
a kad blazni, tad izdaje:
u uresnu lijepu sudu
zdrži nalip i smrt hudu.
(Suze sine razmetnoga)
Deseterac
- epski deseterac (4 / 6) - cezura je iza četvrtog sloga
- karakterističan za narodnu epsku poeziju
Jabukam se zato lome grane
jere voćke daju izabrane.
Tako i teb’, Slavonijo moja,
ukide se sva lipota tvoja
jer dušmanin gledat ne mogaše
plodne zemlje, plemenite paše
(Matija Antun Reljković, Satir iliti divji čovik)
- lirski deseterac (5 / 5) - cezura je iza petog sloga
- karakterističan za narodnu lirsku poeziju
U tuđem kraju tuđe planine,
U tuđem polju tuđa mi žita,
I tuđe ptice, tuđe daljine –
I vječno žedan pijem iz sita.
(Ivan Goran Kovačić, Mračno doba)
Dvostruko rimovani dvanaesterac
- najčešći stih starije hrvatske književnosti
- dvanaest slogova s cezurom iza šestog sloga
- rima se pojavljuje dvaput: ispred cezure i na kraju stiha
Stih bugarštice
- stara hrvatska narodna pjesma dugog stiha (najčešće balada)
- sastavljen od 15 ili 16 slogova s cezurom iza sedmog ili osmog sloga
Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,
lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala,
lipo plinke dilila i lipo se razdiljala,
i razdiliv se opet se sazivala.
(Marko Kraljević i brat mu Andrijaš)
- stihovi različite duljine
- rima se može pojaviti, ali nije pravilna, dosljedna
- značajna uloga asonance i aliteracije
- na ritam utječu česta ponavljanja
- ritam blizak svakodnevnom govoru
- na ritam utječe i grafičko oblikovanje pjesme
- u hrvatsku književnost slobodni stih uvodi Antun Branko Šimić i njime uspješno prenosi svoju ekspresiju
Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
(Antun Branko Šimić, Pjesnici)