Od latinske riječi novellus koja znači nov dobili smo termin za kratku proznu vrstu koja nastaje u razdoblju renesanse. Novela nije ograničena temama, ali njezina je glavna karakteristika sažetost. Likovi su u noveli jasno okarakterizirani i ona pokušava čitatelju predstaviti samo ono što je najvažnije za priču, zainteresirati čitatelja i stvoriti napetost i iščekivanje raspleta i kraja. Novela često završava poentom, tj. isticanjem glavne misli ili zaključka kojemu su stremili događaji.
Antun Gustav Matoš (1873. – 1914.) autor je novela koje se mogu se podijeliti u dvije skupine: impresionističke novele napisane prema kakvom istinitom događaju, kao što je to Kip domovine leta 188* te simbolističke poput novela Cvijet sa raskršća i Camao. Radnje tih novela imaju simbolično značenje i ukazuju na opreku između zbilje i idealnog svijeta, a glavni su likovi najčešće umjetnici i sanjari.
Janko Leskovar (1861. – 1949.) autor je novele Misao na vječnost objavljene 1891. godine. Ta se novela smatra pretečom moderne hrvatske novele jer je za razliku od realističke fabula u njoj reducirana i usmjerena na svijest lika.