Usmena poezija - lirsko-epska

Lirsko-epska usmena pjesma dulja je od lirske, a kraća od epske usmene pjesme. Kao što je vidljivo iz samog naziva, spoj je lirike i epike te je napisana u stihu. Od lirike se preuzela emocionalnost, ritmičnost i pjesnički jezik, a od epike pripovijedanje o događaju i likovi.

Balada je najpoznatija lirsko-epska pjesma, a karakterizira je neveseo ugođaj i tužan ton koji su posljedica teme pjesme - stradanje ili nesreća junaka koji završava tragično.

Najpoznatija hrvatska balada jest Asanaginica/Hasanaginica koja govori o tragičnoj sudbini žene Asanaginice uzrokovanoj strogim patrijarhalnim odnosom u muslimanskom svijetu.

Slavenska antiteza stilska je figura specifična za usmenu književnost (južno)slavenskih naroda. Sastoji se od pitanja, negacije pitanja i odgovora.

Ako ciljaš na 4 ili 5…

Asanagincu je prvi zapisao Alberto Fortis u svojem putopisu Putovanja po Dalmaciji. U 18. stoljeću njemački pisac J. G. Herder zapisao u svoju knjigu Volkslieder (Narodne pjesme), a na njemački jezik preveo ju je J. W. Goethe.