Usmena književnost 1
Književnost je postojala mnogo prije izuma pisma, ali nastavila je postojati i nakon što su se njezini oblici počeli zapisivati. Otkad postoji jezik, zajednice su usmeno prenosile sadržaje. Pripovjedač ili pjevač izvodili su djelo slušateljima, koji bi to djelo upamtili i prenosili na sljedeće generacije. Zbog toga se tekst mijenjao i autor je bio anoniman.
Međutim, kako bi se djela što lakše pamtila i kako bi se što više originalne verzije sačuvalo, oblici koji su se upotrebljavali bili su formulaični, odnosno postojali su određeni
vrijeme
od čovjekovih početaka
od pojeve pisma (4./3. tisućljeće pr. Kr.)
primatelj
kolektiv, zajednica
pojedinac
autor
anoniman
zna se tko je
tekst
nema stalan oblik
stalan, utvrđen oblik
namjena
slušanje
čitanje
Usmenoj i pisanoj književnosti zajedničko je stvaranje djela jezikom, podjela na književne rodove i vrste i to što obje postoje i danas.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.