Subjekt

• vršitelj radnje
• odgovara na pitanje u nominativu (Tko? Što?)
• najčešće je subjekt imenica (Učenica čita lektiru.), a često i zamjenica (On me najbolje razumije.)
• subjekt može biti i:
  • poimeničeni pridjev (Mladi u našem gradu žele više zabave.)
  • glagol u infinitivu (Griješiti je ljudski.)
  • broj (Dvije znaju više od jedne.)
  • prilog (Brzo je prilog.)
  • prijedlog (Ispred je prijedlog.)
  • veznik (No je veznik.)
  • uzvik (Joj je uzvik.)
  • čestica (Li je čestica.)

• subjekt može biti:
  • izrečen:
    • Sara voli gledati filmove.
    • Ona gleda predstave.
  • neizrečen: subjekt prepoznajemo samo iz glagolskih oblika i konteksta
    • Voljela je gledati filmove. (Tko? Ona.)
    • Želio je svirati klarinet. (Tko? On.)
    • Igramo nogomet. (Tko? Mi.)
  • besubjektna rečenica: subjekt nije precizno određen, nepoznat je ili ga uopće nema
    • u službi predikata javljaju se bezlični glagolski oblici vezani uz prirodne pojave: Sniježilo je. Kišilo je. Puše.
    • u službi predikata javljaju se bezlični glagoli u 3. l. jd: Priča se o tome. Govorilo se o njima.

** Potrebno je razlikovati pasivne konstrukcije rečenica od obezličenja!

• aktiv: Maturante posebno upozoravaju na vrijeme. (Tko? Oni.)
• pasiv: Maturanti se posebno upozoravaju na vrijeme. (Tko? Maturanti.)
• obezličenje: Maturante se posebno upozorava na vrijeme. (Tko? Neodređeno.)

Subjektni skup čine subjekt sa svojim dopunama (atributom i apozicijom):