Subjekt

• vršitelj radnje
• odgovara na pitanje u nominativu (Tko? Što?)
• najčešće je subjekt imenica (Učenica čita lektiru.), a često i zamjenica (On me najbolje razumije.)
• subjekt može biti i:
  • poimeničeni pridjev (Mladi u našem gradu žele više zabave.)
  • glagol u infinitivu (Griješiti je ljudski.)
  • broj (Dvije znaju više od jedne.)
  • prilog (Brzo je prilog.)
  • prijedlog (Ispred je prijedlog.)
  • veznik (No je veznik.)
  • uzvik (Joj je uzvik.)
  • čestica (Li je čestica.)
• gramatička obilježja subjekta: rod, broj i padež
• subjekt i predikat slažu se u licu, broju i rodu:
  Učitelj je kasnio u školu.
  • subjekt “učitelj” slaže se s predikatom “kasnio je” u licu (predikat i subjekt u trećem su licu), broju (predikat i subjekt u jednini su) te rodu (predikat i subjekt u muškome su rodu)
  • slaganje subjekta i predikata u licu i broju očekivano je
  • slaganje subjekta i predikata u rodu ne podrazumijeva se
    • rod možemo odrediti samo složenim glagolskim oblicima koji u sebi sadrže glagolski pridjev radni (čitala je, bude čitao, čitalo bi)
    • rod ne možemo odrediti prezentu (slika), futuru prvom (slikat će), aoristu (naslika), imperfektu (slikaše), imperativu (slikaj)
  • sročnost višečlanog subjekta s predikatom:
    • subjekti muškog roda slažu se s predikatom istoga roda u množini (Otac i sin igrali su nogomet.)
    • subjekti ženskog roda slažu se s predikatom istoga roda u množini (Majka i kći igrale su tenis.)
    • subjekti srednjeg roda slažu se s predikatom muškog roda u množini (More i jezero još su hladni.)
    • subjekti različita roda slažu se s predikatom muškog roda u množini (Ivona i Vedran otišli su na more.)
    • subjekti istog roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini:
      • Očevi i sinovi okitili su kuću.
      • Majke i kćeri kitile su bor.
      • Mora i jezera zagrijala su se.
    • uz subjekte različita roda u množini predikat može biti:
      • onog roda koji mu je bliži:
        • Presušile su rijeke, mora i oceani.
        • Presušili su oceani, rijeke i mora.
        • Presušila su mora, oceani i rijeke.
      • u množini muškoga roda:
        • Presušili su rijeke, mora i oceani.
• subjekt može biti:
  • izrečen:
    • Sara voli gledati filmove.
    • Ona gleda predstave.
  • neizrečen: subjekt prepoznajemo samo iz glagolskih oblika i konteksta
    • Voljela je gledati filmove. (Tko? Ona.)
    • Želio je svirati klarinet. (Tko? On.)
    • Igramo nogomet. (Tko? Mi.)
  • besubjektna rečenica: subjekt nije precizno određen, nepoznat je ili ga uopće nema
    • u službi predikata javljaju se bezlični glagolski oblici vezani uz prirodne pojave: Sniježilo je. Kišilo je. Puše.
    • u službi predikata javljaju se bezlični glagoli u 3. l. jd: Priča se o tome. Govorilo se o njima.

** Potrebno je razlikovati pasivne konstrukcije rečenica od obezličenja!

• aktiv: Maturante posebno upozoravaju na vrijeme. (Tko? Oni.)
• pasiv: Maturanti se posebno upozoravaju na vrijeme. (Tko? Maturanti.)
• obezličenje: Maturante se posebno upozorava na vrijeme. (Tko? Neodređeno.)

Subjektni skup čine subjekt sa svojim dopunama (atributom i apozicijom):

Kolebanja u sročnosti subjekta s predikatom u rodu i broju

• Do kolebanja dolazi jer subjekt s predikatom može biti sročan po obliku (gramatička sročnost) i smislu (semantička sročnost).
• Imenice muškoga roda na -a označavaju osobu muškoga spola, a sklanjaju se kao imenice ženskoga roda na -a (sluga, kolega, vojvoda, pristaša)
  • ovaj sluga (nema ovoga sluge poput nema ove žene)
  • Sročnost se razlikuje u jednini i množini:
    • imenice su u jednini po smislu sročne s predikatom muškoga roda (Kolega me obavijestio.)
    • Takve imenice u množini mogu biti sročne i s predikatom muškoga i ženskog roda:
      • Kolege su me podsjetile.
      • Kolege su me podsjetili.
• Imenice muškoga roda na -a koje označavaju osobe obaju spolova, a sklanjaju se kao imenice ženskoga roda (budala, kukavica, skitnica, varalica).
  • Takve su imenice u jednini sročne s predikatom i muškoga i ženskog roda, ovisno o tome kojega je spola osoba na koju se ta imenica odnosi.
    • Onaj varalica godinama je krivotvorio dokumente.
    • Opet je ona varalica, starija gospođa, pokušala prevariti prodavačicu.
  • Takve su imenice u množini sročne s predikatom ženskoga roda:
    • Skitnice su se često okupljale u parkovima.
• Imenice srednjega roda koje označuju osobe muškoga spola sa sufiksom -l(o):
  • piskaralo, njuškalo, zanovijetalo
  • Takve su imenice u jednini sročne s predikatom po smislu, odnosno u muškome rodu (Njuškalo je saznao sve o njima.), ali i po gramatičkim svojstvima (Njuškalo je saznalo sve o njima.), odnosno u srednjem rodu.
  • Takve su imenice u množini sročne s predikatom u srednjega roda:
    • Njuškala su saznala sve o njima.

Kolebanje u sročnosti po broju

• Do kolebanja u sročnosti dolazi kod zbirnih imenica jer su po obliku u jednini, a označavaju množinu.
• Zbirne imenice na -a:
  • braća, djeca, gospoda, vlastela
  • Po obliku su imenice ženskoga roda u jednini:
    • djece, djeci, djecu... (žene, ženi, ženu...)
    • Vidim mirnu djecu. kao Vidim mirnu djevojčicu.
    • Družim se sa svojom braćom. kao Družim se sa svojom sestrom.
  • Po smislu se slažu s predikatom kao imenice srednjega roda u množini:
    • • Djecu su se igrala.
      • Braća su mi lagala.
  • Zbirne imenice na -ad:
    • momčad, kumčad, telad.
    • Po obliku su imenice ženskoga roda u jednini (ova momčad).
    • Uz njih predikat može imati gramatičku sročnost pa biti u jednini, ali i imati semantičku sročnost, pa biti u množini:
      • Njihova nas je momčad pobijedila.
      • Pobjegla su im telad.
  • Zbirne imenice na -je:
    • cvijeće, granje, lišće, biserje, trnje
    • Po obliku su imenice srednjega roda u jednini te su sročne s predikatom kao imenice srednjega roda u jednini:
      • Cvijeće mi se svidjelo.
  • Brojevne imenice
    • Dvojica, trojica, četvorica... označavaju osobe muškoga roda, ali se sklanjaju kao imenice ženskoga roda (Vidim dvojicu. kao Vidim profesoricu.)
    • Dvojica, trojica, četvorica... sročne su s predikatom srednjega roda u množini:
      • Dvojica su ga vidjela.
    • Dvoje, troje, četvero, petero, sedmero, dvanaestero... označavaju osobe obaju spola te su sročne s predikatom srednjega roda u jednini:
      • Petero je došlo.
  • Brojevi
    • Sintagme koje se sastoje od promjenjivih brojeva dva, tri, četiri i imenica muškoga i srednjeg roda sročne su s predikatom u srednjem rodu množine:
      • Dva su prijatelja marljivo učila.
      • Tri su sela bila napuštena.
    • Nepromjenjivi brojevi pet, šest, sedam, osam, devet, deset sročni su s predikatom u jednini: Šest prijatelja dolazi na zabavu., a kada predikat uključuje glagolski pridjev radni, tada je on u srednjemu rodu jednine: Šest prijatelja došlo je na zabavu.

Sročnost višečlanoga subjekta s predikatom

Šest pravila:

1. Subjekti muškoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini:
   1. Razrednik i pedagog zajedno su održali roditeljski sastanak.
2. Subjekti ženskoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini:
   1. Katarina i Ivona studirale su na istome fakultetu.
3. Subjekti različita roda slažu se s predikatom muškoga roda u množini:
   1. Dječak i lane bili su nerazdvojni.
4. Subjekti različita roda slažu se s predikatom muškoga roda u množini:
   1. Razrednik i razrednica održali su individualne razgovore s roditeljima.
5. Subjekti istoga roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini:
   1. Na maturalnoj večeri očevi su plesali s kćerima.
   2. Na maturalnoj večeri majke su plesale sa sinovima.
6. Subjekti različita roda slažu se s predikatima koji mogu biti:
   1. istoga roda kao i bliži subjekt:
      1. Pridružile su nam se profesorice i profesori.
      2. Pridružili su nam se profesori i profesorice.
   2. u množini muškoga roda:
      1. Pridružili su nam se profesorice i profesori.