Strofa (kitica) - vrste i primjeri

veća sintaktička cjelina od stiha
vrsta strofe određuje se prema broju stihova u njoj:
- dvostih (distih), trostih, četverostih (katren), šesterostih (sestina), sedmerostih (septima), osmerostih (oktava)

Elegijski distih

strofa sastavljena od heksametra i pentametra

Začetog u utrobi svojoj ti si me nosila,
Dok vrijeme od devet mjeseci nije proteklo.
(Ivan Česmički, U smrt majke Barbare)

Alkejska strofa

četverostih; sastoji se od: dva jedanaesterca, jednog deveterca i jednog deseterca

Ne pojmim pravca burnijem vjetrima:
Čas s jedne strane vali se valjaju,
Čas s druge, a mi u sredini
Plovimo na crnom brodu morem
(Alkej, Lađi)

Safička strofa

četverostih; sastoji se od: triju jedanaesteraca i jednoga peterca

Bogovima sličan je, mislim, onaj
čovjek koji tebi nasuprot sjedi,
sluša glas tvoj ugodan. Ti si blizu,
govoriš slatko,
(Sapfa, Ljubavna strast)

Tercina

strofa sastavljena od triju jedanaesteraca
raspored je rime u prvoj strofi: aba, a u drugoj cdc
na kraju veće cjeline (pjesme) dolazi jedan stih zbog završetka rimovanja
tercina se proširila zahvaljujući Danteu Alighieriju koji je napisao Božanstvenu komediju u tercinama
kod nas se udomaćila u razdoblju moderne

Kad svrši, sav se mračni predjel gane
od takve trešnje da me s ljuta straha,
kad ga se sjetim, pot oblijevat stane.

Iz zemlje suza dune bura plaha,
i rujna svjetlost bljesne kroz taj lom,
zaslijepivši mi čula s prvog maha,

te padoh kao čovjek svladan snom.
(Dante Alighieri, Božanstvena komedija)

Stanca

strofa sastavljena od osam jedanaesteraca
- raspored rime: abababcc

Tu mu se djeva ukaza kao vila,
sve skri joj oklop osim lica mlada:
ovamo dođe, a poganka bila,
jer se i ona okrijepiti nada.
Smotri je, vidje da je lijepa, mila;
svidjela mu se, plam ga za njom svlada.
Tekar se rodi Amor, Bože sveti,
već pobjednik je i već moćan leti!
(Torquato Tasso, Oslobođeni Jeruzalem)

Sestina

strofa sastavljena od šest stihova, uglavnom jedanaesteraca
- raspored rime je: ababacc
javlja se u epskim djelima
u hrvatskoj književnosti javlja se u duljim pjesmama ili kraćem spjevu

Al ovu strašnu bol već nisam čeko:
Krvnik mi reče: „Zgnječi svoje oči!”
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.
(Ivan Goran Kovačić, Moj grob)