Pripovijest
Termin pripovijest često se upotrebljava usporedno s terminima pripovijetka i novela, a svi oni označavaju proznu vrstu kraću od romana. S druge strane, uobičajeno je pripoviješću nazivati proznu vrstu koja duljinom stoji između novele i romana.
Od latinske riječi novellus koja znači nov dobili smo termin za kratku proznu vrstu koja nastaje u razdoblju renesanse. Novela nije ograničena temama, ali njezina je glavna karakteristika sažetost. Likovi su u noveli jasno okarakterizirani i ona pokušava čitatelju predstaviti samo ono što je najvažnije za priču, zainteresirati čitatelja i stvoriti napetost i iščekivanje raspleta i kraja. Novela često završava poentom, tj. isticanjem glavne misli ili zaključka kojemu su stremili događaji.
Predrealizam razdoblje je u hrvatskoj književnosti tijekom kojeg u djelima supostoje i romantičarski i realistički elementi. Razdoblje počinje 1860. godine ukidanjem Bachova apsolutizma i pojavljivanjem Šenoe na književnoj sceni, a završava 1881. njegovom smrću.
August Šenoa (1838. – 1881.) autor je novele Prijan Lovro objavljene 1873. godine. Tom je novelom postavio temelj glavne teme hrvatskog realizma, a to je školovanje nadarene seoske djece u velikom gradu. Pogođeni klasnim razlikama, pripadnosti i seoskom i gradskom društvu, a ujedno niti jednom od njih potpuno, nadareni pojedinac završava tragično.
Roman
Termin roman dolazi od latinskog romanice što znači pisano romanskim jezikom. Drugim riječima, u početku je označavao tekstove koji nisu bili pisani na latinskom. Neki teoretičari tvrde da je roman nastao na temelju helenističkih proznih tekstova, neki da je nastao na temelju viteškog i pikarskog romana, a neki pak da roman svoje temelje pronalazi u epovima. Općeprihvaćeno je da je roman kao književna vrsta tvorevina novog vijeka koja se pojavila u renesansi. Roman obilježava sloboda izražavanja, kompozicije, odabira teme, čak i uvođenje neknjiževne građe pa se tako ova književna vrsta razvijala u mnogim pravcima.
Roman možemo odrediti tematski: društveni, porodični, psihološki, povijesni, pustolovni, ljubavni, viteški, kriminalistički… Ili pak po tonu: sentimentalni, humoristički, satirički, didaktički. Prema čimbenicima integracije elemenata (prema onome što je u romanu najznačajnije) romane dijelimo na romane zbivanja, romane lika i romane prostora. Roman zbivanja usmjeren je na radnju koja se u njemu razvija, roman lika u središte stavlja lika, njegova djelovanja, stanja i razmišljanja, a roman prostora naglašava prostor kao glavni čimbenik razvoja radnje. Jedna od klasifikacija romana ona je prema razdobljima u kojima su pojedine vrste bile najviše zastupljene. Tako razlikujemo realistički i moderni roman. Realistički roman ima čvrstu strukturu, fabulu, psihološku karakterizaciju likova, najčešće kronološki tijek zbivanja i pouzdanog pripovjedača. Moderni roman namjerno odstupa od nekih ili svih komponenti realističkog romana.
Vjenceslav Novak (1859. – 1905.) započeo je književni rad pisanjem lirskih pjesama i novela romantičarske poetike, ali njegovi romani predstavljaju vrhunac hrvatskog realizma. Roman Posljednji Stipančići objavljen je 1899. godine. Roman tematizira politička i društvena zbivanja u Senju u prvoj polovini 19. stoljeća te privatni život obitelj Stipančić s naglaskom na muško- ženske odnose. Politička tematika sagledana je s muškog gledišta, a obiteljska sa ženskog, a Lucija Stipančić smatra se najpromišljenijim ženskim likom hrvatske književnosti.