Lirika - vrste

Postoji mnogo podjela koje pokušavaju organizirati liriku i svrstati djela u određene skupine. Nekad se radi o podjeli prema oblicima i rasporedu stihova i strofa, nekada o tematici. Prema temama liriku možemo podijeliti na: ljubavnu, rodoljubnu, religioznu, pejzažnu i socijalnu. Toj se podjeli nekada pridružuju i misaona i osjećajna lirika.

S obzirom na tradiciju i povijest razvoja i pisanja lirskih djela, i prema obliku i prema tematici izdvojene su:

Himna

• grčki hymnos: pjevanje, pjesma
• posvećena nekomu ili nečemu što pjesnik smatra vrijednim i iskazuje tomu najveće poštovanje
• sporijeg je ritma i najčešće se sastoji od nabrajanja motiva (osobina onoga komu ili čemu se pjesnik divi)
• u početku su se himne pjevale bogovima, a danas su najčešće državne, nacionalne i himne određenih pokreta
• Antun Mihanović: Lijepa naša

Oda

• grčki ode, aoide: pjevanje, pjesma
• posvećena nekomu ili nečemu prema čemu pjesnik osjeća poštovanje, ali i ljubav ili privrženost
• uzvišenog tona ili šaljiva (nesklad između uzvišenog tona i nekog neuzvišenog predmeta stvara komični efekt)
• Petar Preradović: Majci

Elegija

• grčki elegos: tužaljka
• u počecima pisana samo elegijskim distihom, kasnije poprima raznovrsne oblike, a glavna joj je karakteristika osjećaj tuge i boli te žaljenje za nečim nedostižnim
• ○ Silvije Strahimir Kranjčević: Uskočke elegije

Ditiramb

• grčki dithyrambos: jedan od epiteta boga Dioniza
• u antici se radilo o obrednim pjesmama u čast boga Dioniza koje su slavile životne radosti, a kasnije izričito uživanje u životu, hranu, piće i veselje
• Vladimir Nazor: Cvrčak

Epigram

• grčki epigramma: natpis
• natpis u kamenu koji se kasnije razvio u vrstu lirske pjesme
• sažet, kratak, duhovit ili satiričan s neočekivanim zaključkom

Epitaf

• grčki epitaphios: nadgrobni, pogrebni
• nadgrobni natpis pjesničkog oblika koji govori o prolaznosti života

Idila

• grčki eidyllion: sličica, pjesmica
• tematizira miran život na selu, u prirodi, pastirski život
• naziva se još i bukolika ili ekloga

Modernom se lirikom smatraju one lirske pjesme i izričaj koji uvelike odudaraju od zapadnoeuropske tradicije. Začeci tog odudaranja nastaju krajem 19. st. s pjesništvom Charlesa Baudelairea, Arthura Rimbauda i Stephana Mallarmea. U modernoj su lirici originalnost i individualnost najvažnije, ali to ne znači da se svi pjesnici i sve pjesme razlikuju. To znači da pjesnici na različite načine koriste već poznate postupke i na originalan način pristupaju poznatim temama, ali uvode i široki spektar novih tema. Moderna lirika često koristi jezik kao sredstvo zavaravanja čitatelja i svaka riječ u njoj uvijek ima točno određeno mjesto i značenje, a otkrivanje tog značenja zahtijeva veliku čitateljevu pozornost.

Pjesma u prozi kratki je književni oblik koji se nalazi na granici poezije i proze, ali pripada lirici. Prema izričaju radi se upravo o poeziji, tj. o pjesmi. Ona sadržava lirske elemente kao što su stilske figure, poetičnost i ritam, ali formirana je kao kraći prozni tekst, nema grafički obilježenih stihova.