Kompozicija

Kompozicija je pojam koji obuhvaća sve elemente organizacije književnog teksta: raspored motiva, grafičko uređenje (podjela na odlomke), raspored i redoslijed tematskih cjelina (odlomak, prizor, poglavlje…). Analiza kompozicije nekog djela ovisi o vrsti djela. Naime, drugačije na djelo i njegovu analizu utječe to radi li se o sonetu ili o romanu (iako oni možda imaju istu temu).

Kao što smo već rekli, u središtu je pripovjednih tekstova događaj, odnosno radnja. Analizirajući radnju, razlikujemo fabulu i siže.

Fabula označava slijed uzročno-posljedično povezanih događaja koji se pojavljuju u književnom djelu, a mogli bi se tim redoslijedom dogoditi i u stvarnosti. Drugim riječima, fabula podrazumijeva kronološki poredak događaja. Ona se sastoji od sljedećih dijelova: uvod, zaplet, vrhunac radnje (kulminacija), rasplet i završetak.

S druge strane, siže se odnosi na poredak događaja onako kako su raspoređeni u samome djelu. To znači da događaji ne moraju biti kronološki poredani jer se, primjerice, pripovjedač vraća na neke prošle događaje.

Pripovjedna djela vanjsku kompoziciju imaju podijeljenu u manje cjeline (npr. poglavlja), a unutrašnja se kompozicija dijeli na kronološku, retrospektivnu i uokvirenu.

Kronološka kompozicija odnosi se na kronološki redoslijed radnje, a retrospektivna podrazumijeva retrospekciju - prisjećanje događaja iz prošlosti. Uokvirena kompozicija, kao što joj i sam naziv govori, ima okvir. Naime, jedna priča (ona koja se javlja na početku i na kraju djela) predstavlja vanjski okvir, a unutar nje odvija se druga priča.