Jednostavni oblici - basna

Basna je kratka, poučna prozna priča u kojoj su glavni likovi najčešće životinje, ali ponekad mogu biti i biljke, prirodne pojave ili predmeti. Likovi su personificirani jer imaju ljudske osobine, ali nisu individualizirani, već predstavljaju ljudske karaktere i društveni položaj (npr. umišljenost, hvalisavost, naivnost i sl.).

Čitatelju/slušatelju u prenesenom se značenju izriče pouka. Drugim riječima, basna je pisana u alegoriji (preneseno značenje djela u cjelini).

Sama pouka nema stalno mjesto, može se nalaziti na početku, na kraju basne, a ponekad uopće nije izravno izrečena, već je slušatelj/primatelj sam zaključuje.

Iako su basne najčešće u prozi i pisane u obliku dijaloga zbog sukoba među likovima, basne mogu biti zapisane i u stihovima.

Basnu od daleke prošlosti poznaju brojne književnosti, ali se ne zna kada je točno nastala. U starogrčkoj književnosti istaknuo se basnopisac Ezop kojega europski narodi smatraju utemeljiteljem basne.

Upravo je Ezopove basne na hrvatski jezik prevodio prosvjetitelj Matija Antun Relković. S obzirom na to da je on nastojao obrazovati slavonski narod (u razdoblju prosvjetiteljstva), ne čudi da je kao jedno od sredstava odabrao basnu.