
Čitatelju/slušatelju u prenesenom se značenju izriče pouka. Drugim riječima, basna je pisana u alegoriji (preneseno značenje djela u cjelini).
Sama pouka nema stalno mjesto, može se nalaziti na početku, na kraju basne, a ponekad uopće nije izravno izrečena, već je slušatelj/primatelj sam zaključuje.
Iako su basne najčešće u prozi i pisane u obliku dijaloga zbog sukoba među likovima, basne mogu biti zapisane i u stihovima.
Basnu od daleke prošlosti poznaju brojne književnosti, ali se ne zna kada je točno nastala. U starogrčkoj književnosti istaknuo se basnopisac Ezop kojega europski narodi smatraju utemeljiteljem basne.
Upravo je Ezopove basne na hrvatski jezik prevodio prosvjetitelj Matija Antun Relković. S obzirom na to da je on nastojao obrazovati slavonski narod (u razdoblju prosvjetiteljstva), ne čudi da je kao jedno od sredstava odabrao basnu.

Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.