Jednostavni oblici - bajka

Bajka dolazi od praslavenske riječi bajati što znači pripovijedati, govoriti. Ona je usmena prozna vrsta namijenjena djeci čiji su kazivači najčešće djeci bliski ljudi. Njome se na primjeru života likova djecu podučava i upozorava na izazove odraslog života s naglaskom na sretan završetak.

Glavna su obilježja pučke bajke:

• formulaičan početak i završetak (Jednom davno živio..., Bio jednom jedan...; I živjeli u sretno do kraja života)
• mjesto i vrijeme radnje nije jasno određeno
• radnja počinje bez duljeg uvoda (in medias res = u središte stvari)
• čvrsto strukturirana radnja - linearno kretanje od početnog nedostatka, preko niza zapreka do otklanjanja nedostatka
• crno-bijela karakterizacija (polarizirani likovi - ili su dobri ili su zli, nema između)
• fantastična bića ili predmeti s fantastičnim moćima (vile, vještice, duhovi, patuljci, zmajevi, čarobne biljke)
• pouka: dobro uvijek pobjeđuje zlo.

Postoji usmena ili pisana te pučka ili umjetnička bajka. Bajka, kao jednostavni oblik, najprije je bila usmena i pučka/narodna, a kasnije se zapisuje i postaje umjetnička. Utemeljitelj je umjetničke bajke Hans Christian Andersen čije ste bajke vrlo vjerojatno slušali ili čitali.

Bajka se kanonizira u vrijeme romantizma kad mnogi književnici počinju zapisivati (i dorađivati ili prerađivati) bajke koje su se prenosile usmenom predajom.