Epske književne vrste

Ranije smo se bavili jednostavnim oblicima koji pripadaju epici (mit, bajka, basna, legenda...) i iz kojih su se razvili složeni oblici. Među složene oblike spadaju novela, pripovijetka, pripovijest i roman.

Novela

Od latinske riječi novellus (hrv. nov) dobili smo termin za kratku proznu vrstu koja nastaje u razdoblju renesanse. Novela nije ograničena temama, ali njezina je glavna karakteristika sažetost. Likova je malo, ali oni su jasno karakterizirani. Novela pokušava čitatelju predstaviti samo ono što je najvažnije za priču, zainteresirati čitatelja te stvoriti napetost i iščekivanje raspleta i kraja. Zbog toga je usredotočena samo na jedan događaj ili sukob. Novela često završava poentom, tj. isticanjem glavne misli ili zaključka kojemu su stremili događaji.

Pripovijetka

Pripovijetka je složena prozna vrsta kraća od romana. Radnja pripovijetke najčešće obuhvaća jedan događaj koji uključuje više likova, a karakterizacija likova podređena je samoj priči ili fabuli.

Pripovijest

Termin pripovijest često se upotrebljava usporedno s terminima pripovijetka i novela, a svi oni označavaju proznu vrstu kraću od romana. S druge strane, uobičajeno je pripoviješću nazivati proznu vrstu koja duljinom stoji između novele i romana.

Roman

Termin roman dolazi od latinskog romanice što znači pisano romanskim jezikom. Drugim riječima, u početku je označavao tekstove koji nisu bili pisani na latinskom.

Općeprihvaćeno je da je roman kao književna vrsta tvorevina novog vijeka koja se pojavila u renesansi. Roman obilježava sloboda izražavanja, kompozicije, odabira teme, čak i uvođenje neknjiževne građe pa se tako ova književna vrsta razvijala u mnogim pravcima.

Romani se dijele prema temi, činiteljima integracije elemenata, stavu autora i tonu romana te prema književnoj epohi.

Podjela prema činiteljima integracije elemenata odnosi se na ono što je u romanu najznačajnije.

Prema stavu autora i tonu roman može biti humoristički, satirički (podsmjehivanje i izrugivanje nekoj ljudskoj slabosti), tendenciozni (napisan je s nekom namjerom, tendencijom), sentimentalni (ističu se osjećaji, nježnost) i didaktički (cilj je podučiti čitatelja, širiti znanje).

Jedna od klasifikacija romana ona je prema razdobljima u kojima su pojedine vrste bile najviše zastupljene. Tako razlikujemo realistički i moderni roman. Realistički roman ima čvrstu strukturu, fabulu, psihološku karakterizaciju likova, najčešće kronološki tijek zbivanja i pouzdanog pripovjedača. Moderni roman namjerno odstupa od nekih ili svih komponenti realističkog romana.