(Otvaraju se vrata i ukazuje se Sigismund,
okovan u lance i obučen u kožuh.
U kuli je svjetlo.)
SIGISMUND (iznutra)
Jao meni, nesretniku!
Kad me bijes vaš tako slama,
o nebesa, znati hoću,
rodivši se kakvu zloću
ja pokazah prema vama?
No već time što sam rođen,
znam kakvim sam zlom pogođen.
Zato dobar razlog vodi
vašu strogost – moram reći –
jer čovjekov grijeh najveći
u tome je što se rodi.
Jedina su moja htijenja,
o nebesa: zbog svog mira
želim znati (bez obzira
na taj zločin mog rođenja)
da l’ još čime vas uvrijedih,
te me takva kazna slijedi?
Jer i drugi rođeni su
kao i ja – to svi znate –
pa ih mnoga dobra prate,
koja meni dana nisu.
Ptić u gnijezdu se izvali
i čim bude pun biserja,
šaren kao cvijet od perja
i krilati buket mali,
odmah leti leta laka
kroz odaje bistra zraka
i ostavlja blagostanje
svoga gnijezda u stablima,
a ja više duše imam,
no slobode mnogo manje.
Zvijer se rodi: kožu čistu
čim joj ospu pjege divne
što se kao zvijezde čine
(zahvaljujuć umnom kistu),
po nagonu svom je ona
već opasna i smiona
i, okrutna prema svima,
po svom labirintu hara,
a ja, s mnogo više dara,
ja slobode manje imam.
(...)
Kad me prožme jad taj hudi,
kao vulkan gorim cio
i srce bih svoje htio
iščupati van iz grudi.
Tko i zašto tako sudi
i otima ovdje nama
naša ljudska prava sama,
povlastice i nagrade
što ih nebo vodi dade,
ptici, zvijeri i ribama?
ROSAURA
Njegove riječi u meni su
strah i samilost izazvale.
SIGISMUND
Tko je slušao moje riječi?
Je li Klotaldo?
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
