Calderón de la Barca, Život je san (Otvaraju se vrata i ukazuje se Sigismund, okovan u lance i obučen u kožuh. U kuli je svjetlo.) SIGISMUND (iznutra) | |
Jao meni, nesretniku! Kad me bijes vaš tako slama, o nebesa, znati hoću, rodivši se kakvu zloću ja pokazah prema vama? No već time što sam rođen, znam kakvim sam zlom pogođen. Zato dobar razlog vodi vašu strogost – moram reći – jer čovjekov grijeh najveći u tome je što se rodi. Jedina su moja htijenja, o nebesa: zbog svog mira želim znati (bez obzira na taj zločin mog rođenja) da l’ još čime vas uvrijedih, te me takva kazna slijedi? Jer i drugi rođeni su kao i ja – to svi znate – pa ih mnoga dobra prate, koja meni dana nisu. Ptić u gnijezdu se izvali i čim bude pun biserja, šaren kao cvijet od perja i krilati buket mali, odmah leti leta laka kroz odaje bistra zraka i ostavlja blagostanje svoga gnijezda u stablima, a ja više duše imam, no slobode mnogo manje. | Zvijer se rodi: kožu čistu čim joj ospu pjege divne što se kao zvijezde čine (zahvaljujuć umnom kistu), po nagonu svom je ona već opasna i smiona i, okrutna prema svima, po svom labirintu hara, a ja, s mnogo više dara, ja slobode manje imam. (...) Kad me prožme jad taj hudi, kao vulkan gorim cio i srce bih svoje htio iščupati van iz grudi. Tko i zašto tako sudi i otima ovdje nama naša ljudska prava sama, povlastice i nagrade što ih nebo vodi dade, ptici, zvijeri i ribama? ROSAURA Njegove riječi u meni su strah i samilost izazvale. SIGISMUND Tko je slušao moje riječi? Je li Klotaldo? |
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
