Kreont
A što je? Kako riječ me tvoja prepala!
Tiresija
Pa znat ćeš kad umijeća moga čuješ znak.
Na mjestu kad sam starom, ptica motrištu,
Gdje svaka dolijeće mi ptica, sjedio,
Glas ptičji nepoznat mi čujem, ljutome
U bijesu, divljoj graji one kreštahu.
Razabrah: jedna drugu čupa pandžama
I kolje; klepet krila jasno čuo se.
U strahu odmah htjedoh žrtvu prinijeti
Na zapaljenu žrtveniku, ali plamen se
Te žrtve paljenice nije primao:
Po pepelu se mast od bedra cijedila,
Razlijevala i dimila; tad prsne žuč
I uvis šikne, a salo se topilo
Što bedrenu je svuda kost omatalo.
Od ovog sam dječaka tako doznao
Za gatanje da žrtva znaka nè daje;
Jer meni on je vodič a ja drugima.
A to zbog tvoje volje boluje nam grad.
Ta svi su žrtvenici i sva ognjišta
Sad ptičje a i pseće hrane prepuni
Od Edipova sina, palog jadnika.
Pa onda bozi žrtvene već molitve
Ne primaju nit’ plamena od žrtava.
Nit’ krešti ptica dobrokobno òkusiv
Te masne krvi poginula čovjeka.
To, dakle, sinko, drži sad na pameti!
Ta griješiti je prirođeno ljudima;
Al’ sagriješi li tko, on više čovjek lud
Ni nesretan bit neće ako liječi se
I nije uporan kad ù zlo zàbrazdi.
Tvrdoglavost je isto što i bezumlje.
Ti pusti mrtvog, ne muči poginula!
Zar podvig je još jednom ubit mrtvoga?
U dobroj zborim namjeri: poslušati
Riječ dobrohotnu dobitak je najveći.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
