To divno tijelo bit će sada Jozino i Đorđevo: Jozino, koga nije mogla pred dvije godine ni gledati, koji joj je bio nemio kao zelena voćka! Je li joj žao? Čemu da joj bude žao kada poslije vodnika ionako nije nikoga više ljubila, ali u dubini duše mora si ona priznati da joj se vatreni Đorđe većma dopada negoli gospodski Leon. Razlika stališa, naobrazbe, način života među njom i Leonom, sve to više ju je odbijalo negoli privlačilo k Leonu.
Da je sad Leon vidi u Jozinu i Đorđevu zagrljaju, što bi on rekao, bi li mu možda bilo žao? Ne bi, njega bi to samo neugodno dirnulo, baš kao kada bi vidio Canovin kip u zadimljenoj seljačkoj kuhinji. On ne bi žalio za njom, nego za onim što je na njoj lijepo – a za čim da ona žali, ona koja bolje razumije Đorđevu neobuzdanu vatru, Jozine prostačke riječi negoli Leonovo obožavanje „lijepoga” na njenom tijelu? To čuvstvo „lijepoga” naleti katkad i njojzi u dušu, ali njezina duša već je bila podivljali busen cvijeta iz kojega je više trnova negoli cvjetića isklijalo.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
