Jožica pak našao se kasnije u svoje vrijeme opet u sličnoj protimbi1 sa sinom svojim Ermenegildom. Nije zahtijevao od njega da bude salonski čovjek, ali je opet utuvio u glavu da od njega učini čovjeka učena, nakrcana znanjem knjižnim. (...) Uopće je nejasno, kako je u Jožice proklijala ova želja da mu sin postane učen čovjek. Ali takovih nejasnoća pun je sav ljudski život. I tko da ide svačemu tražiti izvor i pravi povod? (...) Tek što se Gilček nešto priučio slovima, počeo je Jožica da ga sili na beskrajno učenje dugih pjesama – latinskih. Držao on, da je „memoriranje” prvi uvjet da se talenat razvije. I bijedno dijete moralo je da uči napamet čitava pjevanja Vergilova, a nije znalo nijedne latinske riječi. Svakako će biti jedan od glavnih uzroka potonjoj silnoj mržnji Gilčekovoj na svaku knjigu ova prva njegova muka u svijetu. Ova mržnja sakrivi da sa šesnaest godina nije dalje došao od „gramatike”. No ne osvrće se Jožica na to. On je nakanio da mu sin bude „učena glava” i držao ga u školi i zahtijevao od njega da uči latinski. A uto je nastao već ilirski pokret. Zacijelo bilo ih je malo koji bi tako žedno u se srkali zahtjev iliraca da se hrvatski jezik uvede u javnost, kao što je to činio naš Gilček. Ta otvarao mu se pred duhom sjajan i vedar vidik da će tako latinskog jezika netragom nestati i on se ipak jednom škole riješiti. (...) Stari Jožica, bojeći se i onako iliraca, da će mu kmete pobuniti i marvu2 čak oteti, sad ih još više zamrzi. I nastaše silne svađe među ocem i sinom sve radi ilirštine, a kad je Gilček svakako htio da pusti školu, starac mu poslao u varoš svoga „pandura” i taj je morao svaki dan pratiti mladog gospodina u školu.
1 protimba – protivljenje
2 marva – stoka
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
