Negdje potkraj studenoga pošao je ban Petar u lov daleko od Čakovca, na zapadnu stranu Međumurja. Dažd stao lijevati kao iz kabla, a on se navrati u Lapščinu, u dvorac baruna Locatellija s kojim se odavna poznavao. Tu se slučajno sastao s grofom Erazmom Tattenbachom. Kasno po večeri kad ostadoše nasamo, zametnuše razgovor o javnim prilikama u državi Leopolda I., pak o Filipu IV., španjolskom kralju koji je umro one godine, ostaviv sina jedinca Karla II. Ovaj Karlo, boležljiv i kržljav, jadno nedonošče, bio je posljednji Habsburgovac na španjolskom prijestolu. Najbliži rođaci bili su mu austrijski cesar Leopold I. i Ljudevit XIV., jer su njihove majke bile njegove tetke i jer je Ljudevitova žena bila njegova sestra. Druga Karlova sestra, Margareta, zaručila se s Leopoldom I. Karlu su bile četiri godine.
Grof Tattenbach tužio se na bečke ministre koji da se ne staraju više ni za nasljedne austrijske zemlje nego samo misle na nasljedstvo španjolskoga prijestolja, na veliku političku borbu između Pariza i Beča poradi toga prijestolja. Grof je govorio:
– Turci će prekršiti mir, poplavit će Hrvatsku i provaliti u Štajersku, a u Beču misle samo kad će
umrijeti Karlo II...
– I Ljudevit XIV. nada se da će Karlo brzo umrijeti. Grofe, jeste li čuli da je Ljudevit XIV. predobio
za sebe Leopoldova ministra Auersperga?
– Jesam. Auersperg je neizmjerno tašt čovjek. Ljudevit XIV. pristao bi napokon i na diobu Španjolske, ali da bude bolji dio njegov. On je obrekao Auerspergu kardinalski klobuk ako napravi na korist Francuske tajni ugovor... – snizi grof glas.
– Auersperg je udovac, pa hoće da bude kardinal, da bude i u tome jednak Richelieuu i
Mazzarinu!
– Kneže, meni se vidi da će ministar Lobkowitz pomrsiti račune Auerspergu. Oba varaju kralja, a kriju svoje zlo kao zmija noge.
– Nije lako desiti se na dobra konja, a kamoli na iskrena ministra.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
