SANDRO kao da se tek sada vratio: Ovo je zgodno. Ona brzo stavlja slušalicu na mjesto, ali
Sandro to vidi. (...) Ide do pisaćeg stola i sjedne. Telefon je opet zvonio?
IL: Ne. Sjeti se, da ju je vidio sa slušalicom. To jest... da.
SANDRO šaljivo: To jest da ili to jest ne? – Tko je telefonirao?
IL: Garderobijerka iz kazališta. Upozorila me, da ne zaboravim nešto ponijeti.
SANDRO: Strašno prozaično. Nemam sreće, da mi kroz telefon doleti kakva dobra ideja. To bi bar bilo životno. I onako uvijek gnjave, da su nam drame konstruirane. Malo razmišlja pa mašta: Recimo - - - da te nazove kakav ljubavnik... pa da se zagonetnim riječima dogovarate, kako ćete umoriti muža... mene, ha... ha...
IL: Ti si nemoguć! Kakve su to neukusne šale?
SANDRO: Zašto nemoguće? – Hoćeš li možda ustvrditi, da nema žena, koje varaju svoje muževe? – Ovih sam dana za vrijeme pokusa ulovio tvoju kolegicu Astu, kako se u tamnom gledalištu ljubi s jednim kolegom. - - No da, o umorstvu njezina muža nisu govorili. Jer taj se mladi glumac, koji je sada, čini se, u modi kod žena, ne upušta u takve komplicirane stvari.
IL: Koji je to bio glumac?
SANDRO olako: Ne, nije bio Malenski.
IL se trgne. Zar ju je možda čuo, kad je telefonirala? Olako: Zašto bi morao biti baš Malenski?
SANDRO: Pa tako. On je tip ljubavnika. – Ali mislim, da on nije tako pokvaren.
IL nervozno: Zašto bi za to morao biti pokvaren? – Tako malograđanski govoriš o tim uzvišenim stvarima... Zar se nije mogao u nju istinski zaljubiti? Ili ona u njega?
SANDRO: Gle, gle, kako ga borbeno braniš! – Uostalom, ta je obrana sumnjiva. Čovjek opravdava samo onaj zločin, koji je kadar i sam počiniti, ha... ha... To je dobra izreka, moram je odmah zapisati za naš komad!
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.
