Susret
U traženju dȕgu mi se nismo sreli,
A sva rosna, cvjetna banula si, eto,
Kad je baštom mojom prošlo plamno ljeto,
I moj pram se gusti prvim srebrom bíjèlī.
Nà mōm nebu punom vjetra i oluje
Kao dúga sinu, da siđeš međ grâne
I pustiš iz rùkū nà sve četir strane
Jesenje mi šume proljetne slavuje.
Ispred plota moga ù čudu si stala.
Ne znaš što bi. – Ženo, nemoj ići; stani!
Ja sam, ja sam onaj kobni a neznani
Kog si ù snu svome gledala i zvala.
Ja sam onaj što je jednom moro doći,
Jak i neminovan ko i udes što je,
Da suncima novim kiti dane tvoje,
A novim zvijezdama ospe tvoje noći.
Nì sad nije kasno! – Iskopati neću
Svoju mrtvu proljet, da ko sag je metnem
Ispred nȍgū tvojih: stazom gdje te sretnem,
Jesenje mi voće prosipati sve ću.
I noge će tvoje mirisati tada
Medom što ga kupih od cvijeta do cvijeta;
Rad života cijelog, plod svih mojih ljeta,
Da mi lakše priđeš, sad prȅdā te pada.
Prođi i pogazi! Ja znam svoju radost.
Što sam uvijek sanjo, sad ću istom steći:
Tvoja će mi ruka dati dar najveći,
Tvoja će mi ljubav dati pravu mladost.
Vladimir Nazor
U kojima se od sljedećih stihova povezuju starost i mladost?
Na što se odnosi podcrtana riječ u sljedećem primjeru?
Nà mōm nebu punom vjetra i oluje
Kao dúga sinu, da siđeš međ grâne
I pustiš iz rùkū nà sve četir strane
Jesenje mi šume proljetne slavuje.
Kojim se od sljedećih stihova ukazuje na dob lirskoga subjekta?