ZADATAK ZA PISANJE ŠKOLSKOGA ESEJA
Prvi polazni tekst
Honoré de Balzac, Otac Goriot
Odgoj je njegovih kćeri, dakako, bio bezuman. Posjedujući više od šezdeset tisuća livara rente i trošeći na sebe manje od tisuću i dvjesto franaka, Goriot je sreću nalazio u tome da udovoljava hirovima svojih kćeri: najvrsnijim je učiteljima bila povjerena zadaća da ih obdare znanjima koja pokazuju dobar odgoj; imale su družbenicu; srećom za njīh bila je to żena koja je imala i duha i ukusa; bavile su se jahanjem, imale kočiju, živjele kao što bi żivjele ljubavnice nekoga staroga bogatog velikaša, bilo je dovoljno samo da izraze najskuplje żelje, a otac je żurio da im ih ispuni; tražio je tek poljubac kao uzvrat za svoje poklone. Goriot je kćeri uzdizao u red anđela, pa nužno i iznad sebe, te je - jadni čovjek! - volio čak i samo zlo što su mu ga one nanosile. Kada su mu kćeri dorasle za udaju, smjele su izabrati muža po svom ukusu: svaka je imala kao miraz dobiti polovicu očeva imetka. Anastasie je, kojoj je zbog njezine ljepote udvarao grof de Restaud, imala aristokratske sklonosti koje su je navele na to da napusti očevu kuću i da se vine u visoke društvene sfere. Delphine je voljela novac: udala se za Nucingena, bankara njemačkog podrijetla koji je postao barunom Svetoga Carstva. Goriot ostade proizvođač rezanaca.
Drugi polazni tekst
Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići
Luciji se htjelo života i slobode, njezina je duša hrlila neobuzdano za probuđenim osjećajima djevojačke sreće što se rađala iz njezine mladosti. Ona je već razumjela muške oči što su se otimale za njom i živjela u neprekidnom čeznuću da bude viđena među prvima. (...)
I koliko je to njezino čeznuće za odličnim društvom i zabavama, što bi ih sad građani, a sad časnici davali, bilo neobuzdano, opet ga je neumoljivo sapinjala tvrdokorna vlast oca. Nije htio ni da čuje za kakove izdatke na njezina odijela i gdjekada upravo surovo uskraćivao i neznatne troškove što bi ih za nju mati od njega tražila. Da uskrati novac, on bi našao sto razloga i napokon predbacivao Valpurgi da je iskvarila to dijete puštajući mu preko očeva znanja koješta na volju. Htio je pako da Lucija boravi u njegovoj sobi te mu čita, a on je podučava, kako bi tvrdio, u onome što će joj danas sutra vrijediti daleko više nego misli na kojekakve ludorije što ih može da zamisli żenska ispraznost.
Nelijepo, zlobi nalik čuvstvo proti ocu mučilo bi gdjekada Luciju, a to nije mogla da zataji ni njemu ni majci. Izravno mu toga dašto nije smjela reći; ali je Stipančić pogađao da je njezina pokornost i uslužnost prema njemu usiljena. Majci pako nije skrivala to svoje čuvstvo napram ocu; kad bi joj rekla da otac želi neka dođe u njegovu sobu, smračila bi lice:
- Idem, kad moram. Ali da znate kako mi teško teku časovi u očevoj sobi, vi me ne bi nikada gore slali. (...)
- Velim vam, kad sam sama uza nj, meni su svezana usta. Što bih s njime govorila, kad zna da mi nije pravedan? Zar nisam odrasla pa i danas još zatvorena u ovim tamnim sobama kao u samostanu? Neka pogleda moje vršnjakinje kakvi im je život, pa će vidjeti govorim li pravo.
Smjernice
- Predstavite poetiku djela Otac Goriot i poetiku djela Posljednji Stipančići.
- Usporedite oca Goriota i Antu Stipančića na temelju djela u cjelini.
- Usporedite polazne tekstove na tematskoj, problemskoj i stilskoj razini.
- Povežite problematiku polaznih tekstova s književnim djelima slične problematike.
- Obrazložite svoje tvrdnje.